ULAZIM MISLIMA
Ulazim mislima u neku drugu okolinu,
Talasa se vrijeme, kao more u večeri sutona,
Nebo je tako nedostižno naprijed,
Sve je zajedno, jedna široka cesta neprehodana.
Zastane korak, pred ljepotom krajolika,
Onda misao dalje krene pa zastane,
Novi su vidici, a tamo nikog ne poznajem,
Tamo sviću crvene zore na oblacima.
Još uvijek idem dalje u one daljine,
Kad misao potraži onaj vidikovac,
Panorama kao na dlanu širinom postaje,
Samo jedna slika u uspomenu zabodena.
Ulazim mislima u slike prošlosti,
Otkrivam neke nove detalje života,
Sve je neprekidna nit zadnjih udisaja,
Mnogih više niti u uspomenama.
Marija
Stanka
22/01/2021 at 8:47 pm Permalink
neprehodana – pridjev
Lijepo prikazano sjećanje, koje se uglavnom i nosi u slikama. 🙂
22/01/2021 at 9:16 pm Permalink
Lijepo, pozdrav šaljem!
22/01/2021 at 10:35 pm Permalink
Listajući mislima, često se vraćamo slikama prošlosti. Važne ostaju zauvijek urezane, druge, shvatimo da smo izgubili Putem…
23/01/2021 at 2:45 pm Permalink
Ja sam po prirodi i slikar, bezbroj slika sam nacrtao ali ova mi je slika prekrasna napisana u poeziji.
Pozdrav
24/01/2021 at 6:20 pm Permalink
Hvala Dinko, Koko, Anja, Marija…Svima hvala na komentarima i srdačan pozdrav 🌹🌹🌹🌹
26/01/2021 at 6:59 pm Permalink
Pregled sjećanja i odvajanje bitnog od nebitnog, izvrsna.