Ulica agonije

Šepave noge, krvav i bez zuba,
opora lica teturam u mraku.
Na krive riječi čvrsto stišćem šaku;
zar da ja takav vjerujem u ljubav?

Crnom mi bojom obojana duga,
plastičnim cvijetom rastjerujem maglu.
Potičem čašom svoju narav naglu;
zar ikom treba imat takvog druga?

Bezličnom sjenom duša luta noću,
prolaznim mjestom poljupce pošalje.
Djevojko draga, ja moram sad dalje;
tko to još voli uživat samoću?

Pljujem po putu na sve jablanove
i to je moj glas što munjama psuje;
i moj je to stas što vječno putuje
ulicom što se agonija zove.

5 komentara za "Ulica agonije"

  1. Marija
    11/08/2012 at 5:05 am Permalink

    Morph, ovo nije pjesmuljak. Ovo je pjesmetina. Ostala sam šutjeti. Jako dobra. Pozdrav!

  2. dinko1941
    11/08/2012 at 6:28 am Permalink

    Jako dobra pjesma sa razgoličenom dušom 🙂

  3. dusko
    11/08/2012 at 1:14 pm Permalink

    bravo

  4. Kristian Svalina
    11/08/2012 at 5:01 pm Permalink

    Maestralno……
    Tvoja jedna od boljih, ako ne i….
    LP

  5. dragica meyer
    12/08/2012 at 9:12 am Permalink

    Bravo Morphi, za pohvalu, sve si bolji!!!
    Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.