UMIRE JOŠ JEDAN DAN
dželat noći je hladnokrvno
iščupao srce danu
zgniječio ga
i pustio da iskrvari
krv je liptila
u crveno obojila more
od bola je gorjelo nebo
sirena je pozivala ribare
da sunce u mreže uhvate
na dno da ne potone
uzalud su pjevale ptice
za danom koji umire
onda je došla tišina
smirila života zvon
crna udova noći
zauzela je tron
Heerlen, 04. 02. 2012.
Marija
Suzana Marić
09/06/2012 at 12:05 pm Permalink
Apokalipsa, jako slikovit prikaz, odlične metafore. pozdrav Safos. 🙂
09/06/2012 at 12:33 pm Permalink
Safos, dobro nam došla 🙂
onda je došla tišina
smirila života zvon
Lijepo napisano. Svaki dan, umire još jedan dan i ti si nam to jako lijepo dočarala kroz ovih nekoliko slika.
Pozdrav !
09/06/2012 at 1:03 pm Permalink
…kao promeće se jedno u drugo, ili jedno drugom uzima kormilo, i tako stalno, vječno, jedno završava, drugo počinje. Svoj doživljaj te stalne mijene lijepo si izrezbarila metaforama.
Pozdrav, Safos.
09/06/2012 at 3:47 pm Permalink
Drage moje prijateljice ( ako ima muškarac, onda i prijatelju)
hvala najljepša na tako divnim komentarima!
Želim vam lijep vikend
i svako dobro u životu!
Vaša Safeta
iz Nizozemske
09/06/2012 at 6:47 pm Permalink
Jeziv prorocanski prikaz nestajanja sveta, tako ce nekada i biti
Lep pozdrav:-)
09/06/2012 at 9:40 pm Permalink
Draga Dragice,
pa ja nisam baš proročanski opisala nestanak svijeta, nego umiranje jednog dana.
Ne brini, smaka svijeta nema, mi polako (ili prebrzo) sami ubijamo našu Plavu planetu, a time uskraćujemo sami sebi ljepšu budućnost.
Lijep ti pozdrav!
safeta