Umorna sam, tugo

Nebo je preteško pred očima mojim
Stišću me dani poput stege olovne
Umorna sam, tugo, a stati se bojim
I misli mi teku poput rijeke plovne.
*

Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači
Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi
Pokušavam svoj kutak sreće naći
Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi.
*
Umorna sam, tugo, sve teži su koraci
Jesen je u meni, ogoljele su grane
Obraz hladan pružam ka sunčevoj zraci
Čim u ranu zoru kraj prozora zastane.
*
Umorna sam, tugo, a ti si uz mene
Idi svojim putem, ne želim te više
Pratiš me kroz život poput crne sjene
Daj mi duši sunca umjesto hladne kiše!

Jedan komentar za "Umorna sam, tugo"

  1. Aljoša
    Aljoša
    12/11/2021 at 4:53 pm Permalink

    Daj mi duši Sunca umjesto hladne kiše. Super završni stih kao pečat na lijepu pjesmu. Veliki pozdrav, Suzana 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.