Svjesni smo oboje
tvoje vječnosti
i moje zasluge.
Upijajući te
pod ljubičastim
nebom
udahnuo sam ti
život.
Kolika je cijena sada,
pred naletom
solnih kapi
nad mojim
otvorenim ranama.
Sjećaš se?
Bol me oduvijek
činila jačim,
a jakost
oslabila.
Previše volim sebe
da bih te ubio.
julija
10/05/2012 at 9:29 am Permalink
Nejednaki, ispresjecani stihovi izlaze iz duše koja voli koketirati sa smrću. I imaju neku tamnu privlačnost koja se krije u snazi stvaranja vječnosti stiha ili snazi ljubavnog osjećaja. Možda ipak stvoreno nadživi pjesnika u ovoj dolini. Pozdrav Morph 🙂
10/05/2012 at 10:33 am Permalink
Ovo je zaista dojmljiva pjesma, odlična 🙂
10/05/2012 at 7:06 pm Permalink
Posebna i intrigantna pjesma.
11/05/2012 at 2:35 am Permalink
jako lijepo.,
12/05/2012 at 6:05 am Permalink
“Bol me oduvjiek
cinila jacim,
a jakost
oslabila”
Bravo za pesmu. Lep pozdrav Morphi:-)