Umrijeti s ljubavlju

19 prosinca 2012 Autor: 8 Kategorija: Ljubavna, Uncategorized

Krenuo bih jednom poput psa sa lanca,

podijelio s nekim komad samoće;

častio bih kurvu i zadnjeg pijanca

utjehom kada nemaju šta hoće.

 

Sa skitnicom što je dobrodošao

produžio bih zadnjom snagom;

sa psom lutalicom kad bi prošao

tražio trag i slijedio nagon.

 

Pod nekim bih mostom, kao u kući

bio i lutao , sam, tumarajući;

sretao bih usput noćne ptice,

lake žene, beskućnike, skitnice;

da sa njima u neku rupu svratim,

da se poslije pijan klatim

duž puste ulice….

 

U kostima mi vlaga sa klupa u parku

po kojima su mnogi snili,

često bijah sam na šanku

a svi smo zajedno pili.

 

U meni je studen haustora,

stvarnost gruba i sve grublja;

daleko sam od svakog tora

u koje se gomila skuplja.

 

Daleko sam od zaklona

za bezgrešne, fine ljude,

sljedbenike zakona

i idola koje ljube.

 

Lutao bih cestom, prugom,

ni sam ne znam kuda više,

sa sudbinom i sa tugom

koju nekad život piše….

 

Samo, ponekad, tako, pomislim

kako život može uzalud da bude

po krčmama mračnim, prokislim,

uz one što više za srećom ne žude….

 

Polusvijet u polutami moje duše

(možda je ipak  bolje biti sam)

i još stojim dok se snovi ruše

i dok stvarnost boli, a san  je san.

 

I prošao bih, izdržao sve to

kad vodi želja od svega jača,

baš ko neko napušteno pseto

što samo zna i može da se vraća.

 

Da se vratim njoj, da me izbavi

u naručju ko na uzglavlju,

jer živjeti valja u ljubavi,

ili, bez nje, umrijeti s ljubavlju.

 

 

8 komentara za "Umrijeti s ljubavlju"

  1. Iluzija
    19/12/2012 at 5:51 pm Permalink

    Krenuo bih jednom poput psa sa lanca,
    podijelio s nekim komad samoće;

    komad samoće kao komad gorka kruha, turobna slika

    pozdrav 🙂

  2. Marija
    19/12/2012 at 6:24 pm Permalink

    Jako teška pjesma Sani, o samoći usred vreve, o umiranju duše usred života. Pjesma boemske duše koja je riznica prekrasnih stihova. Lijep pozdrav Sani 🙂

  3. Kristian Svalina
    19/12/2012 at 6:28 pm Permalink

    Lutao bih cestom, prugom,
    ni sam ne znam kuda više,
    sa sudbinom i sa tugom
    koju nekad život piše….

    Pjesma o sudbini, životu, snazi, ljubavi… svega ima…
    A prije svega pjesma o covjeku.
    Ma odlicno.
    U tvojm se pjesmama nikad ne gubi ritam.
    Kao da imaju neku soju dusu.
    A kad neki pjesnik to ima, to je fenomenalno.
    LP

  4. Tonka
    19/12/2012 at 7:50 pm Permalink

    Sjajno, ali promišljati valja jer pogreška može biti sudbonosno važna. Pozdrav i osmjeh ti ostavljam 🙂

  5. Moonlight Lady
    19/12/2012 at 7:56 pm Permalink

    Lijepo, posebno posljednje dvije strofe 🙂 Pozdrav

  6. marissa
    20/12/2012 at 6:18 am Permalink

    Sani, jako dobro.
    Duboko zaboli, prožima samoća , hladnoća…
    Al nisi potonuo.Kraj je najmoćniji, nisi ti gubitnik.Znaš što valja.
    Srdačan pozdrav!

  7. Jim Corbet
    20/12/2012 at 12:09 pm Permalink

    Lijepa pjesma o čovjeku na margini života koji žudi izbavljenje u naručju voljene, jako dobro San, sve pohvale za pjesmu, pozdrav !

  8. dragica meyer
    20/12/2012 at 1:14 pm Permalink

    Ostajes veran tvom stilu, boemska dusa zna najlepse patiti. Jako dobro Sani. Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.