Usamljeno stablo

Tišina jutra uvodi me u novi dan, dok opijam svoja osjetila sitnim kofeinskim zrncima. Želja za kretanjem do podneva drijema. Tek tada rušim zidove samotne utvrde, potičem vlastite korake na lutanje putem zelene livade. Volim jedno usamljeno stablo. Oprano kišama. Leđa oslanjam na stoljetnu koru, sklapajući oči. Još bih malo sanjala novi dan, putujuće oblake ispod gustih trepavica, osluškujući zov ptica grabežljivica. Gladnima svoje meso dajem, a duša mi u krošnji lebdi. Nedodirljiva. Bestežinska. Lišena pripadnosti.

Tople dlanove močim u hladnom jezeru, prije no što pod prste stavim novu pjesmu s posvetom životu. Ovom koji nosim kroz uvelo klasje, pokošeno sanje i miris vlažne zemlje. Pod komadom neba prošaranog munjom, Mjesecom koji mi se ruga. Iako ga volim, skrivenog u sebi. Otetog zvijezdama. Dočekujem noć otvorenog prozora. Hladnoća me dotiče. Topline željna, obgrljena snom jednu molitvu na praznom jastuku do sebe ostavljam. Noć posebno zrelo miriše na neprolazno sjećanje. Zatim slijedi grubo buđenje. Prazno jutro iznova me diše.

*
Silence

11 komentara za "Usamljeno stablo"

  1. blueperlaa
    19/08/2012 at 4:23 am Permalink
  2. Marija
    19/08/2012 at 5:39 am Permalink

    Sve si više svoja, ne razgolićuješ osjećaje direktnim iskazima kao nekada, simbolika ti je snažnija, izraz poetski moćniji, pjesma zrelo miriši,”krv, znoj i suze” se ne nude direktno, emocije ne sakatiš da bi zavrištale, dozvoljavaš čitatelju da ih osjeti dozom koju može podnjeti. Čestitam Perlaa 🙂

  3. Slavimir Zelenkapić
    19/08/2012 at 5:55 am Permalink

    Neobično. Pesma teče lagano i tajanstveno. Stil koji se retko sreće. Podseća na najlepši ginazijski pismeni sastav za navišu ocenu.

  4. dinko1941
    19/08/2012 at 8:35 am Permalink

    Krasna i snažna kao uvijek, eto Marija je tako lijepo pjesmu opisala da mi je suvišno dodavati već samo potvrditi. 🙂

  5. Jim Corbet
    19/08/2012 at 12:13 pm Permalink

    I ja se priključujem Marijinom komentaru, pogotovo u detalju gdje spominje doziranje 🙂 jako lijepo Perla, tvoj izraz je naglašen, poetski, i dalje je snažan, lišen je nekih morbidnih slika koje su bile prisutne u tvojim ranijim uratcima,meni osobno se više sviđa ovako ali naravno to je stvar ukusa…i kao što ti imaš obićaj reči..da se ne zapetljam 🙂 pišeš lijepo,snažno i uz odjek nalaziš čitatelja, pozdrav Perla !

  6. songfordead
    19/08/2012 at 12:56 pm Permalink

    našla si svoje more, baci sidro duboko
    tu se osjećaš sigurno, poletno i zanosno iako ta tuga tako snažno grize ti prstiće i liže noktiće
    puno pozdrava draga Perlita
    SFD

  7. ENEDIEL
    19/08/2012 at 5:29 pm Permalink

    meni se jako svidjelo.uvelo klasje ,pokoseno sanje pa i miris zemlje. sve si takl lijepo ukomponirala.doduse opet tuga i nestali snovi. pozdrav

  8. Marko Grubesic
    19/08/2012 at 6:31 pm Permalink

    Pravi književni biser 🙂 Bravo Perlaa!
    Lijep pozdrav!

  9. marissa
    20/08/2012 at 3:00 am Permalink

    “Prazno jutro iznova me diše.”
    Vidim te kako lijeno i nerado opet ulaziš u poodmaklo jutro, ali ne staješ,
    opet ćeš naći neko stablo ,novi izvor energije.
    Hrabro i pomirljivo se družiti sa lijepim uspomenama i uvijek biti draga rječita Perla.
    Primi srdačan pozdrav!

  10. blueperlaa
    21/08/2012 at 6:08 am Permalink

    Hvala svima od srca na poticaju i čitamo se 🙂

  11. dragica meyer
    26/08/2012 at 11:01 am Permalink

    Tvoje pisanje sazreva perla, dobija literalnu finocu! Jako dobro 🙂
    Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.