Nakon prve čaše
alkoholnog soka
još nada mnom maše
slovo mirnog oka
Nasred vrča trećeg
napadaju kiše
opjevava cvijeće
a za ljubav piše
Poslije pete tu je
abeceda grozna
što i Vraga psuje
i pjesnika pozna
Sedma kada krene
(a on u tom nebu!)
tad napadnu sjene
diletanta grebu
Koja li je ne znam
dotukle me laži
osjećaš li ti sram
samo to mi kaži
Lažnjak mi se smije
vidiš da to vole
dok ti ovdje piješ
meni svi se mole
Nakon zadnje gdje ću
pa ti kažem sada
oj pjesniče cvijeću
kako li si jadan
julija
25/11/2012 at 8:41 am Permalink
Već ti je naslov zavikao ime. Znala sam da je tvoja.
Znamo li mi u kojem je stanju npr. Jesenjin napisao koji stih? Koliko ih je nastalo u izmaglici ruske krčme? Koliko nakon triježnjenja? Koliko u groznici stvaranja, koliko u onom nedefiniranom trenutku; pjesma je u meni, gnjavi me, neka ide van. Je li nekad osjetio odbijanje, taštinu, ljubomoru? Vjerojatno./ Zanimljivo je da je gotovo svaki veliki pjesnik imao nekakvog žurnalističkog ili književnog moćnika koji ga je negirao/
Lažnjak mi se smije
vidiš da to vole
dok ti ovdje piješ
meni svi se mole
🙂