Morsku stijenu
tražit ću gdje mora nema,
u pustinji sadit ću ruže,
u ravnici nepreglednoj tražiti planinu.
Zašto?
Pa to godinama činim
tražeć u ovome domu
dječju sreću
il’ možda riječ s okusom topline.
Morsku stijenu
tražit ću gdje mora nema,
u pustinji sadit ću ruže,
u ravnici nepreglednoj tražiti planinu.
Zašto?
Pa to godinama činim
tražeć u ovome domu
dječju sreću
il’ možda riječ s okusom topline.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
12/05/2012 at 6:41 pm Permalink
Ovaj “zašto” me malo bode u oči Marissa.Nekako mi strši u pjesmi. Mislim da bi ljepše i poetičnije zvučalo kada bi pisalo – jer to ionako godinama činim…
Ne zamjeri na ovoj promjedbi. Inače stihovi su odlični opisujući uzaludnost traženja onog čega nema…a nedostaje u životu.
Topao pozdrav ti ostavljam! 🙂
12/05/2012 at 7:05 pm Permalink
Težak osjećaj uzaludnosti i praznine. Navikli da nemamo ono drago što bismo trebali imati preslikavamo svoje ponašanje na druge vidove života. Svjesni apsurda sami ga stvaramo. Jasan i dobar izraz. Pozdrav Marissa 🙂
12/05/2012 at 7:46 pm Permalink
slažem se sa onim što reče shadea , i meni je zasmetalo to” zašto” jer prateći tok tvojeg kazivanja jasna je poruka i bez pitanja
pozdrav ti marissa
12/05/2012 at 8:26 pm Permalink
Iz zadnjih stihova ove pjesme zaključujem da se radi o jednom jako nesretnom životu, nadam se da pjesma nije odraz stvarnosti i prave zbilje.
Pozdrav Marisa !
13/05/2012 at 8:45 pm Permalink
Osjecaj besmislenosti i uzaludnosti zivota provlaci se kroz cijelu pjesmu.Stilski dobro docarano.
Lijep pozdrav!
14/05/2012 at 8:04 am Permalink
ono nemoguće, također je privid, jednako kao moguće