Još jedan proljetni
Mjesec pogrbljeni,
postaje sjajan,
od same tame ispoliran.
Upravlja povjetarcem hladnim
čas morskim, čas zmijskim.
Sprema se za nerede,
da svijetle kao svjećice,
na Nebeskom vijencu,
u Zemljanom strancu.
Tu i tamo se pokaže,
blijeda hemisfera,
za Stratusovo bušenje
s upornim plamenim gredama,
samo da se blokira
kad Zephyrus puhne…

Valjaju me snovi
hesperidinskih nimfi,
gdje tješe zmaja zapada
s vlastitom blistavom slavom…
Uskladiti će se s Lunom…
opalescentno sa mlječnom stazom,
u njezinoj zaftig fazi, strastveno,
i letjeti će dvotjedno…
Teško prožeta tom,
zvijeri, uvijek plamenom…
Još jednom podižući žestoku,
svoju snagu na istoku…