Van tempa…

Jedan otkucaj van ustaljenog ritma
promijenio je okus realnosti gorke
razigrao plamen tako nejak i sitan
koji osvjetljava sad duboke tajne mi morske.

Djelić sekunde što krišom prođe
stidno i nježno k’o poljubac prvi
pobježe tama kad svjetlo dođe
dosta sam pisao o demonima i krvi.

Dao sam vam dušu, srce i tijelo. Dao sam vam i najljepše rime što su pratile beat i grickale tempo. A sada, napokon van kaveza što skovah sam sebi, osjetim mirise što oko mene lebde. Okusim cvrkut ptica najutro dok slušam cvijeće kako raste i dodir vjetra što mi dušu mazi kso da mi šalje pozdrave mira.

A krv kroz vene ubrzano teče jer sam shvatio i napokon skontao
da svaki je problem u biti samo rješenje koje nisi još shvatio i spoznao.

Jedan komentar za "Van tempa…"

  1. Marija
    Marija
    05/07/2021 at 7:47 pm Permalink

    Ne samo riječima, već i promjenom stila pokazao si promjenu, oslobođenje, stapanje sa životom koji buja uokolo. Dijelim misao, ali i iskustvo, da ima nešto što nas zna gadno udariti kako bismo zastali i prestali srljati u nešto gore. Tek naknadno shvatimo kako se sve dobro posložilo.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.