Veselica

Grad je slavio dan svoje obnove. Sunce je grijalo kao usred proljeća. Male hrpice snijega sjajile su se još samo u sjenovitim mjestima. Trava je počela nicati. Okićen malim šarenim zastavicama, grančicama mimoze, mali trg je djelovao svečano. Na improviziranoj  pozornici sviralo je nekoliko mladića. Djevojke u svečanim haljinama raznih stilova i boja. Bilo je očito da su haljine izvučene negdje iz sanduka daleke prošlosti. Nevjerojatno šarenilo; otmjene dame sa suncobranima i momci u krznu i rukom šivanoj jelenskoj koži.

Točio se sok od različitog voća, vrući čaj. Neki su parovi pokušavali plesati. Djeca su trčkarala uokolo. Sve je to gledala Tara iz svoje hotelske sobe. Pomno je promatrala lica. Niti jedno nije smatrala neprijateljskim. Sama ljubazna, nasmiješena lica.

Tara je poželjela biti lijepa. Kupila je svilenu haljinu smaragdne boje koja se lijepo slagala s njenim očima, svježe opranu kosu podigla je sedefastom kopčom i pridružila se slavlju.

„Onda, Tara, hoćemo li te udati u našem gradu? – čula je glas Jadrasa kraj svojeg uha.

„Pogledaj naše momke, jedan bolji od drugoga. Ostaneš li s nama, neće ti ničega nedostajati. Živjet ćeš sigurna od svakog zla, nitko ti ovdje ne može nauditi.“

Na trenutak sam pomislila da je u pravu. Ovaj grad na porušenoj planeti je oaza mira i sreće. Jednom mi je otac iz jedne stare knjige čitao o demokraciji. Sjećam se da je rekao da je to bila prevara stoljeća, ali da boljeg sustava nema. Rekao je da su pametni uvijek znali manipulirati ljudima i podmetnuti im svoje interese kao njihovo mišljenje. U Riaku nije bilo demokracije. U Riaku se slušala Jadrasova riječ. A on je bio strpljiv, mudar i pravedan. Sa svima je razgovarao, dugo i mirno objašnjavao svoje viđenje nekog problema.

Slušao bi svačije mišljenje, ali bi uvijek napravio po svome. Ipak, ljudi su ga voljeli. Možda je bio diktator, ali njegova vladavina nije bila diktatura. Osiguravao je sigurnost i blagostanje svojim sugrađanima.

Blag i strpljiv pretvorio bi se u trenutku u odlučnog i vještog borca ako bi to situacija zahtijevala. Mudar i dobar strateg znao je voditi grad i u ratu i u miru.

Nikada se nije ženio što me pomalo čudilo jer bio je privlačan na neki očinski, muški način. Lako sam se mogla zamisliti kao njegova supruga. Kao da je osjetio moje misli, pogledao me mangupski i rekao šaljivo:“ Ne, ne Tara, nisam ja za ženidbu. Star sam već. Pogledaj koliko dobrih mladića ima u gradu. Na izbor. „

„Nisi star“ – rekla sam borbeno. „U najboljim si godinama. Čudi me da ni jedna gospa nije zarobila tvoje srce.“

6 komentara za "Veselica"

  1. Aljosa
    27/02/2013 at 10:42 am Permalink

    “Možda je bio diktator, ali njegova vladavina nije bila diktatura”

    Lijepo rečeno i primjenjivo na mnoge aspekte života.

    Vjenčanje na vidiku 🙂

    pozdravljam te 🙂

  2. Tara
    27/02/2013 at 11:40 am Permalink

    Nema vjenčanja, bar mislim 😀

  3. Aljosa
    27/02/2013 at 11:48 am Permalink

    🙂

  4. Jim Corbet
    27/02/2013 at 1:09 pm Permalink

    Točio se sok od različitog voća, vrući čaj.

    ma kakvo je to slavlje bez alkohola 🙂 imam dojam da bih ja tu ostao žedan, lijepo kao i uvijek, pozdrav Tara !

  5. dinko1941
    27/02/2013 at 4:03 pm Permalink

    Krasna pjesnička idila, tek riječi su tako usklađene da ih je milina čitati.
    Okićen malim šarenim zastavicama, grančicama mimoze, mali trg je djelovao svečano.
    Pozdrav 🙂

  6. julija
    27/02/2013 at 7:33 pm Permalink

    😀

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.