Vječno dijete

U ime svih godišnjih doba,
Što poput utihla povjetarca prohujaše preko mojih ramena,
Da postanu samo znamen,
Bez obilježja,
Osvrnut ću se.
Prvi put pogledat ću gdje sam bio,
Gdje su to moja bosa stopala gazila trnje,
S namjerom i nehotice u isti čas,
Svaki put krvareći znojem miska providno crvenom bojom.
Da zapišu zapis o prolaznosti,
Običnog smrtnika.
Vrijeme je,
Da se vratim sebi,
Djetetu u sebi,
Iznova da razigran zaboravim na glad i žeđ,
Da pričam nerazumno razumnim,
Vrijeme je da ponovo progledam,
Skinem mrene od tmina odraslih,
I sva  godišnja doba ušuškam na jastuku tišine što umire zajedno sa nestajućim vremenom,
Od sebe sebi,
Kradem se,
Više danas nego sutra,
Više sutra nego danas.

Jedan komentar za "Vječno dijete"

  1. katarinab
    katarinab
    04/10/2021 at 3:35 am Permalink

    “Vrijeme je da ponovo progledam,
    Skinem mrene od tmina odraslih,
    I sva godišnja doba ušuškam na jastuku tišine što umire zajedno sa nestajućim vremenom,”
    Lp.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.