vjetar u leđa

Digni glavu,

idi,

idi,

možeš mala,

hrabro,

naprijed,

može korak,

može zanjihati zrak što stoji,

ne okreći se,

ne gleda te pogled kojeg tražiš,

ali ipak dah mu ćutiš,

mašta može

stvorit oči,

one oči koje srce hoće,

koje vide

kada sama slijepa hodiš,

idi,

idi mala,

ti to možeš,

tu je negdje,

neće nikad

zaborav ljubavi te stići.

10 komentara za "vjetar u leđa"

  1. boba grljusic
    21/07/2012 at 7:09 pm Permalink

    neodoljivo si me podsjetila na Irenu Vrkljan ,lijepo!!!
    pozdrav B.

  2. Marija
    21/07/2012 at 7:11 pm Permalink

    Poticaj i meko poniranje u zagonetku ljudske duše. Život nije samo zbilja, on je i san, a zaneseno srce uvijek će imati ljubav. Posebna pjesma, veliki pozdrav draga Marissa 🙂 🙂

  3. dragica meyer
    21/07/2012 at 8:37 pm Permalink

    Puna si nade i optimizma, samo napred!
    Lep pozdrav 🙂

  4. Marko Grubesic
    21/07/2012 at 9:10 pm Permalink

    Da, idi i ne okreci se!Zivot je tu pred nama.Bravo Marissa!
    Srdacan pozdrav!

  5. stefi
    21/07/2012 at 9:20 pm Permalink

    Ljubav nikad zaborav ne stigne.
    Odlično Marrisa.Pozdrav.

  6. songfordead
    21/07/2012 at 9:20 pm Permalink

    idi,
    idi mala,
    ti to možeš,
    tu je negdje,
    neće nikad
    zaborav ljubavi te stići.

    lijepa pjesma, noć, sfd

  7. Tonka
    22/07/2012 at 6:11 am Permalink

    Osim sjajno nemam što reći, posebno mi se dopala, pozdrav 🙂

  8. Kristian Svalina
    22/07/2012 at 8:01 am Permalink

    Predivno Marissa…
    I neka te nikada ne stigne taj prokleti zaborav…
    LP

  9. Jim Corbet
    22/07/2012 at 10:21 am Permalink

    mašta može
    stvorit oči,
    one oči koje srce hoće,

    U mašti možemo sve zato je ona uvijek dio nas, lijepo i sanjarski,sviđa mi se, pozdrav Marissa !

  10. marissa
    22/07/2012 at 11:19 am Permalink

    Hvala mile moje pjesnikinje i pjesnici.
    Jako mi je lijepo družiti se s vama i emotivnim dušama koje nalazim u vašoj poeziji.
    A moja pjesma…
    To su dani,kao što ste i sami zaključili, kada sami sebe moramo tjerati korak-po-korak ići dalje.
    Prve korake smo davno naučili, ali ovaj ozbiljan hod još je teže učiti.
    Šaljem vam topli zagrljaj!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.