Digni glavu,
idi,
idi,
možeš mala,
hrabro,
naprijed,
može korak,
može zanjihati zrak što stoji,
ne okreći se,
ne gleda te pogled kojeg tražiš,
ali ipak dah mu ćutiš,
mašta može
stvorit oči,
one oči koje srce hoće,
koje vide
kada sama slijepa hodiš,
idi,
idi mala,
ti to možeš,
tu je negdje,
neće nikad
zaborav ljubavi te stići.
Mihaela
Marija
boba grljusic
21/07/2012 at 7:09 pm Permalink
neodoljivo si me podsjetila na Irenu Vrkljan ,lijepo!!!
pozdrav B.
21/07/2012 at 7:11 pm Permalink
Poticaj i meko poniranje u zagonetku ljudske duše. Život nije samo zbilja, on je i san, a zaneseno srce uvijek će imati ljubav. Posebna pjesma, veliki pozdrav draga Marissa 🙂 🙂
21/07/2012 at 8:37 pm Permalink
Puna si nade i optimizma, samo napred!
Lep pozdrav 🙂
21/07/2012 at 9:10 pm Permalink
Da, idi i ne okreci se!Zivot je tu pred nama.Bravo Marissa!
Srdacan pozdrav!
21/07/2012 at 9:20 pm Permalink
Ljubav nikad zaborav ne stigne.
Odlično Marrisa.Pozdrav.
21/07/2012 at 9:20 pm Permalink
idi,
idi mala,
ti to možeš,
tu je negdje,
neće nikad
zaborav ljubavi te stići.
lijepa pjesma, noć, sfd
22/07/2012 at 6:11 am Permalink
Osim sjajno nemam što reći, posebno mi se dopala, pozdrav 🙂
22/07/2012 at 8:01 am Permalink
Predivno Marissa…
I neka te nikada ne stigne taj prokleti zaborav…
LP
22/07/2012 at 10:21 am Permalink
mašta može
stvorit oči,
one oči koje srce hoće,
U mašti možemo sve zato je ona uvijek dio nas, lijepo i sanjarski,sviđa mi se, pozdrav Marissa !
22/07/2012 at 11:19 am Permalink
Hvala mile moje pjesnikinje i pjesnici.
Jako mi je lijepo družiti se s vama i emotivnim dušama koje nalazim u vašoj poeziji.
A moja pjesma…
To su dani,kao što ste i sami zaključili, kada sami sebe moramo tjerati korak-po-korak ići dalje.
Prve korake smo davno naučili, ali ovaj ozbiljan hod još je teže učiti.
Šaljem vam topli zagrljaj!