Vlak u 9

VLAK U 9

Trošim zimu na pustom kolodvoru
snijeg mi na leđa meće
posljednji suvenir zavičaja
i zatrpava tvoje tragove
na praznom mjestu do mene.
Sa ehom nevaljalih riječi
otići ću tamo gdje me niko ne pozna
stranac u svojoj domovini
umoran od još jednog početka
u prvoj kavi bez šećera i oblaka
tražiću tvoj lik
nalazeći lice koje nosim
a sve manje osjećam svojim
i sa svakim gutljajem piva bez pjene
maštaću o toplim morima
upecan u mrežu poroka.
Ptice su svugdje iste
zvijezde su svugdje iste
ali su sudbine nejednake
pod različitim komadima neba
i kada nađem hlad pod kojim ću se skriti
od žege ljubavnih promašaja
ostaće arhivski zapisi ljubavi
od kojih ne mogu pobjeći.
Čekam željeznu kutiju
da u nevažnoj točki dijela sudbine
počnem iznova
pokušam da spojim fragmente iskidanog zrcala
pomiren sa sljedećih sedam godina nemira.
Sjedam na vlak u devet
ispraćen snijegom
putujem u tvoju prošlost.

 

Miloš Marjanović

7 komentara za "Vlak u 9"

  1. Marija
    Marija
    22/02/2020 at 5:23 pm Permalink

    Sve je svugdje isto, samo mi nismo. Sviđa mi se kako si postavio kompoziciju pjesme – novi početak i povratak u svoju prošlost. Veliki pozdrav, Miloše!

  2. Milos Marjanovic
    24/02/2020 at 12:32 am Permalink

    Hvala Marija!!!
    Veliki pozdrav.

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    22/02/2020 at 8:05 pm Permalink

    Ptice su svugdje iste
    zvijezde su svugdje iste
    ali su sudbine nejednake
    pod različitim komadima neba

    Odlična pjesma, Miloše. LP

  4. Milos Marjanovic
    24/02/2020 at 12:31 am Permalink

    Hvala Suzana!!!
    Veliki pozdrav.

  5. Mihaela
    Mihaela
    24/02/2020 at 7:56 pm Permalink

    Čekam željeznu kutiju
    da u nevažnoj točki dijela sudbine
    počnem iznova

    jednostavno, a sudbonosno!

  6. Milos Marjanovic
    25/02/2020 at 12:15 am Permalink

    Hvala!!!
    Veliki pozdrav.

  7. mirko1
    25/02/2020 at 7:09 am Permalink

    Hvala, Miloše!
    Čestitke za odličan poetski uradak!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.