Sanjam opet ocvale lipe, česme i sokake
Umornog starca u polju i kapiju staru, škripavu
Mirisna jutra, rosne livade i puteve do šljivika
I djevojke rumene s kosom boje žita
Plavetnilo neba i rakije što grebu
Golubove, konje i jastreba na nebu
Avlijom se prostire fauna i flora
U daljini se čuje konja topot, lagan kas
U moru ravnice, čujem, raste žita klas
I goveda muk, kao milozvučna pjesma dira
Volim tvoje tamburice, tvoja polja blatna
Vraćam ti se opet Slavonijo zlatna
Suzana Marić
julija
21/06/2012 at 7:39 am Permalink
Oživio si Slavoniju moga djetinjstva, bogatstvo njezinih oblika, nostalgiju koja se morem liječi. Pozdrav Kristiane 🙂
21/06/2012 at 7:41 am Permalink
Njena polja zlatna….ma svratim samo ponekad i tuga me obuzme jer ljepota ostaje , a ja se moram vratiti drugom domu svome. LIjepo, pozdrav 🙂
21/06/2012 at 10:25 am Permalink
Lijepa Slavonska idila, sjajno napisano, još da si ubacio i đeram.. 🙂 pozdrav i 🙂
21/06/2012 at 3:24 pm Permalink
U moru ravnice cujem mora klas
Lepa i slikovita pesma, ja nisam u Slavoniji, ali takvo more imam ispred prozora, pa mi je posebno draga pesma
Lep pozdrav 🙂
21/06/2012 at 4:20 pm Permalink
Raspjevana slika Slavonije pune ljepota i sokova.
Lijepo!
21/06/2012 at 5:52 pm Permalink
”Vraćam ti se opet Slavonijo zlatna”
u grad na rijeci Savi
mladost si mi progutala, mene na drugu stranu odvela
i da grebem, i da ti oko’vratnik stežem
ne mogu, nemam snage
utopio sam se u tvome jezeru ljepote
i grešnik, i bludnik, i uznik da budem ne mogu
svaki puteljak ti znam
gdje se djevojke velikih grudi
skrivaju, a niže dole u šljiviku san mi spava
ugostit ću ga sa kulenom, slaninicom i šunkicom
nek se gosti sve do kosti
a poslije rakija na stol, ma i da bude lom
ja sam na svom
ovo je moj dom
eto pippo ovako ja doživljavam Slavoniju
pjesma ti je super, pa eto ja se nastavio
puno pozdrava
SFD