VRGANJ

 

Šuma zapjeva,

u bojama zelena,

tihi šum

misli mi zaljulja.

 

Osjećaje mi ustala,

čarobna tišina

ušima zazvonila,

u grudi pozvala.

 

Vrijeme je plodova,

šumskih podova,

najljepši rod

mirisnim izgledom osvaja.

 

Ne mogu dočekat,

svježe uzdahe,

kako klize licem,

poput magle poljima.

 

Već sam u grudima,

njenim oblinama,

ugledah, ubrah vrganj,

iskre suza u očima.

Nema komentara za "VRGANJ"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.