Pokušavam naslikati ružu sa usana tvojih, onu ružu koja se stvarala u mom srcu iz vremena mojih ljubavnih sanjarenja kad me mašta nosila k tebi… Bili su to nadolazeći mirisni dani prvih dana proljeća, gledao sam te kroz žuđenu maštu, ženu mojih snova, onako lijepu kakvu samo moja duša može željeti, a ti, ti si tek pupoljak bila, treperila na povjetarcu vjetra, čekala moju ljubav, da se otvoriš, procvjetaš, zamirišeš… I došao je taj dan tvoje prvo buđenje, naše prvo viđenje… Probudili smo se iz dubokog mirovanja na obali plavog mora, tamo gdje je jutrenje samo naše, tamo gdje je vrijeme stalo samo za nas… Sada znaš zašto sam zavolio sve dane u kojima se ti budiš, u svakom svitanju miriše mi proljeće, svaka riječ u pjesmama mojim, tvojom ljubavlju diše…
Vrijeme samo za nas
14 komentara za "Vrijeme samo za nas"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
29/04/2012 at 8:46 am Permalink
Probudili smo se iz dubokog mirovanja
na obali plavog mora,
tamo gdje je jutrnje samo nase,
tamo gdje je vrijeme stalo
samo za nas…..
Lepa, romanticna, autobiografka pesma, oseca se! Ta ruza je vredna ovakvih stihova. Lep pozdrav 🙂
29/04/2012 at 9:17 am Permalink
Osjeća se velika ljubav u tvojoj pjesmi.
Prelijepo Dinko.
U svakom svitanju miriše mi proljeće – jako lijepo rečeno.
LP
29/04/2012 at 9:40 am Permalink
Tako lijepo i pitko Dinko.Stihovi njezni kao latice ruze.
Lijep pozdrav!
29/04/2012 at 10:51 am Permalink
Hvala svima Vama 🙂
29/04/2012 at 11:33 am Permalink
Ujutro mi je nedostajala tvoja slika. Sada uživam u njoj. I u pjesmi. Ti si Dinko čovjek koji iz ničega samo ljepotu stvara. Stvaraš jedan poseban, čaroban svijet koji ne bježi u snove, nego stvarnost boji snovima. Dobar ti dan umjetniče i 🙂 🙂
29/04/2012 at 11:58 am Permalink
Sada znaš zašto sam zavolio sve dane u kojima se ti budiš,
u svakom svitanju miriše mi proljeće,
svaka riječ u pjesmama mojim, tvojom ljubavlju diše…
lijepa slikai pisana i naslikana, uzgred obožavam ruže
pozdrav
SFD
29/04/2012 at 12:02 pm Permalink
Prelijepo opisana ljubav!Veliki pozdrav!
29/04/2012 at 12:44 pm Permalink
Dinko1941, lijep opis svijesti – osjećaja pripadnosti koji je obostran i ljubavlju ispunjen od prvih zajedničkih trenutaka. Posebno mi se sviđa dio u kojem mlada Žena postaje Ženom u rukama voljenog muškarca :
a ti, ti si tek pupoljak bila,
treperila na povjetarcu vjetra,
čekala moju ljubav, da se otvoriš, procvjetaš, zamirišeš…
I došao je taj dan tvoje prvo buđenje,
naše prvo viđenje…
Ugodan dan !
29/04/2012 at 4:59 pm Permalink
Svima vama od srca hvala 🙂
29/04/2012 at 5:19 pm Permalink
Dinko, i riječju i slikom iskazuješ nježnost. Sklanjaš se pod lirski ugođaj; tražiš ga u stvarima, u svaodnevici, u protoku vremena. On troši, i troši, kao i sve, kao i život sam.
SRDAČAN POZDRAV, DINKO!
29/04/2012 at 6:31 pm Permalink
sretna je ona koja će se prepoznati u ovoj krasnoj pjesmi punoj osjećaja za dragu osobu,
jako lijepo : )
29/04/2012 at 6:36 pm Permalink
Nježno i ljubavno! I prepuno snova i romantike!
Dragi Dinko osmjehe šaljem tvojoj ljubljenoj i tebi na jug! 🙂
29/04/2012 at 8:14 pm Permalink
poezija i slikarstvo, može li i jedna žene željeti više, fino Dinko, uvijek krasno…pozdrav i osmjeh ostavljam 🙂
30/04/2012 at 9:25 am Permalink
na obali plavog mora,
tamo gdje je jutrenje samo naše,
Prelijepo Dinko, primječujem da voliš riječ – jutrenje- tako je i kod mene, neke riječi mi stalno ulaze u pjesme, ponavljaju se ali im jednostavno ne odolim, pozdrav i 🙂 za tebe!