Vrisak disidenta

Lady Macbeth se presvukla,
a na ulicu je izišla
Katarina Ismailova.

D je znao da umire,
gušila ga je prašina
terora i diktatora.

D je opjevao Drezden
u rekvijemu sebi
posvećenom.

Gledajući ruine
ljudske niskosti
istinite podlosti.

U mraku grobnice
Aida udiše
posljednji dah.

Radames se sjeća
dana slave
i ljubavi ubojite.

Katarina i Aida,
D i G kliču:
“O mia patria”!

8 komentara za "Vrisak disidenta"

  1. Marija
    18/04/2012 at 7:54 am Permalink

    Poveznicu između Dmitrija i Giuseppea si pretočila u stih sa stavom. 🙂

  2. Alberto Sompis
    18/04/2012 at 9:34 am Permalink

    Slatko je sjediti na ledini u svom zavičaju i pjevati da je to mjesto u kome se odigrava povijest čitavog svijeta.
    Hrabro je poželjeti sreću svome bolu i biti riješen da se postane kozmopolit na grudi svog zavičaja koji nikome ne dopušta da ga utješi
    ali sada iz ove pjesme proviruje jedan novi lik kroz moja vrata i podiže oči ka mojima, a ja mogu samo utrti svoje suze i zamijeniti ih glazbom ovih stihova.

  3. songfordead
    18/04/2012 at 9:38 am Permalink

    neobično, ali mi se sviđa
    pozdrav
    SFD

  4. dinko1941
    18/04/2012 at 9:43 am Permalink

    Jako lijepa pjesma, po meni svaki stih se može interpretirati kao zasebna pjesma (haiku) isko je kao cjelina pjesma sasvim solidna. 🙂

  5. Jim Corbet
    18/04/2012 at 10:58 am Permalink

    Stvarno, svaka strofa se može zasebno čitati kao haiku, pozdrav!

  6. Marko Grubesic
    18/04/2012 at 6:19 pm Permalink

    Ova vuce na filozofiju 🙂 Neobican ali zreo stil.
    Lijep pozdrav!

  7. boba grljusic
    19/04/2012 at 11:47 am Permalink

    izvrsno Tanja ,ja znam da ti ne možeš nego tako zadirati u srž,svoju i moju / ne bih se usudila reći našu/ Drago mi je da si ovdje

  8. Nevenka Pupek
    23/04/2012 at 12:14 pm Permalink

    …ljubavu ubojite…:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.