Vrisak nespokoja

U ovome trenu moj mozak traži ono čega nema. Udiše me, nemirnu. Iščezla sam u prokletoj nedorečenosti, u procijepu između dva klišeja – razuma i osjećaja, poskliznuvši se na sluz ovlaš iscijeđenih htijenja. Obljubljena nesanicom i ovu noć smjelo ulazim u odaje i dubine vlastitog grudnog koša gdje ljubav bdije nad mojim lomnim kostima. Još uvijek te u njima u tragovima ima. Izazvala je klecaj u koljenima, lučenje znoja i vrisak nespokoja. 

U uzdahu što me otkriva – ulovljena tvojim zjenama, neobjašnjive privlačnosti i poslije nas. I danas te osjećam. Sirovo.

U ovome trenu lažima ovijam svoje zglobove i grčevito se vežem za tebe. Za našu prošlost. Svjesno ove riječi u usta stavljam i osjećam te na jeziku. Gorko. Slatko. U međuprostoru između misli i potreba, između tvog i mog svemira – tvorim simbiozu nikad spojivog fluida, istinske sreće i mogućnosti serviranih na dlanovima željnih dodira. Bili smo jedno tek u bljesku skrivenih misli. Ispod spuštenih trepavica sna. U orgazmičnom drhtaju dvaju slijepljenih tijela. Zapisu kaligrafskog umijeća po goloj koži, obuzeti strastima.

*

Silence

13 komentara za "Vrisak nespokoja"

  1. julija
    27/04/2012 at 9:00 pm Permalink

    Kraj je poseban. Nosi u sebi neku simboliku, poruku zapisa. 🙂

  2. songfordead
    27/04/2012 at 9:24 pm Permalink

    perlita draga ti si meni sve samo ne nedorečena

    U uzdahu što me otkriva – ulovljena tvojim zjenama, neobjašnjive privlačnosti i poslije nas. I danas te osjećam. Sirovo.

    vraćaš se u neke tužne dane ali iznutra sije tvoja moć jake Žene

    puno lijepih snova ti želim i pjesama
    SFD

  3. newenka
    27/04/2012 at 9:30 pm Permalink

    Koja si ti Bluperla jedna Perlasta krasna 🙂
    Uživala 🙂

  4. stefi
    27/04/2012 at 9:39 pm Permalink

    Odlična, svaki put drugačija a opet prepoznatljiva.Pozdrav Blu.

  5. dusko
    28/04/2012 at 12:26 am Permalink

    jako lijepo,,sve mi neki plavi uvojci leprsaju pred ocima dok citam…nemam pojma
    ciji su:))

  6. vila
    28/04/2012 at 2:59 am Permalink

    ”u procijepu između dva klišeja – razuma i osjećaja, poskliznuvši se na sluz ovlaš iscijeđenih htijenja”

    ovo mi je potpuno umjetnički…pozdrav od ♥ za još jedan u nizu osebujnih bokora riječi…♥ila

  7. shadea
    28/04/2012 at 5:37 am Permalink

    Zadivljujuća lakoća izraza u ispisivanju osjećaja draga Perla!!Fantastično napisano! Posljednji odlomak mi je poseban-upečatljiv do bola!!
    Zagrljaj i topao pozdrav suncem okupanih misli k tebi šaljem draga! 🙂

  8. Majino..
    28/04/2012 at 6:22 am Permalink

    tako dobar i životan tekst, sa kojim se može poistovijetiti svatko tko je bezrezervno pripadao nekom.. a pijeskom vremena u procjepu stao odijeljen od tog nekog iz ovog ili onog razloga,
    a svaki susret budi ono što još prebolili u sebi nismo…

    fantastično si ovo iznjedrila 🙂

    ugodan dan :-*

  9. Jim Corbet
    28/04/2012 at 6:58 am Permalink

    Jako dobro napisano, pozdrav i 🙂 Perla!

  10. dragica meyer
    28/04/2012 at 6:59 am Permalink

    Zapisu kaligrafkog umjeca…

    Od nastanka, ljubav, bol, zelja i strasti je jedina konstanta koja prati i zivi do danas. Jako lepo perla. Pozdrav 🙂

  11. Pippo1906
    28/04/2012 at 8:08 am Permalink

    Bili smo jedno tek u bljesku skrivenih misli.
    Ovo mi je posebno.
    Naravno sve je predivno, posebno kraj.
    LP

  12. Marko Grubesic
    28/04/2012 at 8:02 pm Permalink

    Upecatljivo opisan osjecaj gubitka.Jake rijeci i jake emocije.
    Laku noc Perlo!

  13. blueperlaa
    29/04/2012 at 5:20 am Permalink

    Hvala vam ljudi i želim vam da zagrizete dan … da spoznate kakvog je zaista okusa … lol

    Sve vas lijepo i od srca pozdravljam !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.