Vrli novi svijet

Magla je i ne vide se zvijezde. Spustila se krilom do đona tako da znam korake jedino po odjeku cipela. Dobro da nemaju gume jer ih napustila šetajući do kolodvora uz prugu na relaciji zadnja breza i prva klupa. Na svakom desetom koraku bandijera, a između par uspomena, snova i misli o dočeku novog šefa koji će nas sigurno iznenaditi novim menedžerskim zahvatima upravljanja ljudskih radnih kapaciteta kako bi iskoristio čitav potencijal do zadnje žile kucavice na vratu i istisnuo zadnju kap znoja o analitičkom planiranju prodaje. Onda me presretnu ideje o savršenoj pripremi njegovog stola na kojega bi stavili sve svoje zahtjeve za povišicu zbog povećanoga radnog opsega jer će se predstavnik sindikata sto posto uvlačiti i zauzeti stav pratećeg satelita koji sakuplja sve umotvorine novodobnog vođenja žednih preko vode. I pomislih, žedni se već napili vode, al one iz presušenoga bunara, gdje je talog gust poput najcrnje kave, naravno bez mlijeka jer treba štedjeti da bi se moglo iz toga kupiti novi auto baš za ovoga novoga šefa, a on tek položio vozački kada je završio fakultet. Pitam se, kako ćemo voziti kroz svu tu maglu papira i analiza, pa i naravno držati se planova strategije kako izvaditi iz đepa kupca što više i ostaviti mu tek toliko da ne bi primijetio da mu umačemo muda u bučavu vode. Eto dođe zadnjih desetak koraka pa iza njih zadnja bandijera, a do klupe ih ima samo pet, kao da bi planeri krajinske arhitekture poznavali smoreni karakter jutarnjih koraka, pa ih prepolovili, namjerno da budu abonenti vozeći se željeznicom zadovoljni kada ugledaju klupu. Ali u ovom jutru se ne vidi baš ništa, tek neka svjetla se pale. Šta je to, rekoh sebi. U susret mi dolaze oči, pomislih da li su to slučajno farovi. Ne, nisu, oči su to, najsvjetlije, da se u magli stvorio tunel, taman za dvojicu. I srećom, ja sam bio u tom tunelu. Prolaze pored mene, te velike oči na nogama koje ne vidim, oslijepljen i mamljen u zadnji tren zagledam vedar osmijeh jutarnje nade. Zaboravih na sve, i na planove i strategije, pa čak i na riječi. Dobro jutro je ostalo nijemo, a dan će se prepoznati po tom jutru. Vjerovatno neću puno pričati, i sve želje o promjenama će pasti u vodu, a iz bunara će još dugo brecati zbog tvrdoga slijetanja praznih čežnji o vrlom novom svijetu. Ali ima nade. Da, tako ću je zvati, Nada.

12 komentara za "Vrli novi svijet"

  1. robijan
    robijan
    22/03/2018 at 10:04 am Permalink

    Nada, svijetlih nasmijanih očiju, i njena sestra Vjera, tamnijih, ozbiljnijih, ali toplih i blagih očiju, uvijek se odazovu, samo ih treba srcem pozvati.
    Jedino ih se ne smije umom zarobiti, zacementirati u trenutku koji je već prošlost jer onda nestaju, bježe, jer njihovo je da lepršaju uokolo i budu uvijek u mogućnosti odazvati se u trenutku bilo kome bilo gdje u ovom našem svijetu.
    Osjećam se kao akter ove kratke priče perfektnog ritma, misaone crtice u kojoj se spajaju izvjesne s onim neizvjesnim stvarnostima; kao da si mene opisao. 🙂

  2. salke
    salke
    22/03/2018 at 10:12 am Permalink

    Nisam tebe opisivao, barem ne svjesno. zanimljivo je kako se nađemo u nekim djelima. I ja sam tako pomislio kada sam pročitao tvoju pjesmu. I kada razmišljam, jeste mudrost i lijepa vrlina zaboraviti na sebe.

    Hvala ti, Robijan i srdačan pozdrav:)

  3. Krebs
    22/03/2018 at 10:43 am Permalink

    Salke, moj duboki naklon ti pjesnice! Divno pises i prozu!! LP

  4. mirko1
    mirko1
    22/03/2018 at 10:59 am Permalink

    Iznenadih se tvom razmahanom proznom krilu kojeg si dugo čuvao skrivenog od nas. Meni je ovo toliko lijepo, dobro i zanimljivo… i vjerujem da se proznoljupci za čas mogu zaljubiti.
    .

  5. Murtulica
    Murtulica
    22/03/2018 at 4:26 pm Permalink

    Da, vrlo lijepo i zanimljivo. Vjerujem da imaš još skrivenih talenata.
    VP, prijatelju!

  6. Marija
    Marija
    22/03/2018 at 6:08 pm Permalink

    Nisi mogao odoljeti, a da u taj vrli novi svijet ne dovedeš jedne oči zbog kojih se vrijedi nadati. Optimizam, usprkos svemu!

  7. roverroverled
    roverroverled
    22/03/2018 at 8:54 pm Permalink

    Inače naslov meni veoma drage knjige još dražega autora Aldous Huxleya. I čak me ova priča ugođajem podsjeća na njegov vrli novi svijet, u svakom slučaju fenomenalna proza Saša jaaaaaaaaaaaaaaaaako mi se sviđa. Živio.

  8. salke
    salke
    23/03/2018 at 10:45 am Permalink

    Hvala ti Spomenka na podršci!

    Srdačan pozdrav tebi!:)

  9. salke
    salke
    23/03/2018 at 10:49 am Permalink

    Mirko, možda je to samo zbog traženja drugih načina izričaja, al me pozvale riječi na takav način. Nisam do sada često se služio prozom, i vrlo mi drago da ti se sviđa. to mi daje još poleta za pisanje u tom smjeru.
    A optimizam me nekako drži. Ima i trenutaka kada malo zastane, skrije se negdje iza, al pokušavam ga naći. Hvala ti puno!:)

    Živio mi, Mirko!

  10. salke
    salke
    23/03/2018 at 10:51 am Permalink

    Hvala ti puno, prijateljice!:) Važno je da čovjek uživa, i u tome definitivno uživam, tako i sebe malo zabavljam i razvedrim, i nadam se i tebe, sve vas.

    Srdačan pozdrav, Murti!:)

  11. salke
    salke
    23/03/2018 at 10:55 am Permalink

    Marija, ne znam ni sam zašto su mi oči toliko značajne, možda zbog svojega mikrokozmosa koji pokazuje dušu, srce i nikada ne slaže. Optimizam mi često šapnuo da se dignem.

    Hvala ti Marija!:)

    Lijep ti dan i vozdra jaranice:)

  12. salke
    salke
    23/03/2018 at 10:59 am Permalink

    Lean, i meni je ta knjiga draga, vrlo draga:) Tek na kraju mi je upao u misao njegov naslov, pa sam ga povezivao s tom kratkom pričom samo u nekim malim deteljima.

    Ima li posla u brodogradnji za nekoga koji ne zna raditi metalom? Pošto sam čuo da radiš u tom poslu, a ja baš ne znam baratati tim materijalom.

    Malo šale, al nikad se ne zna, možda nekada i radim u brodogradnji, volim brodove jako.

    Srdačan pozdrav tebi u Rijeku, prijatelju!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.