Ponosno tonem u vrtlog svojih zakona
ginem od želje da živim
I gazim sve što mi na put dođe,sve moje
spremam sebe za sreću u dvoje
Pristajem na sve,prestajem čuvati sebe
dok me ima,dok znam za sebe
Jer je smisao davanja temelj za sreću
budno pratim naše snove za život u dvoje
I ne pitam sebe dal je to dovoljno i pravo
hranim sebe nadom da i ti to radiš
Jer je ovo ironična pesma o ljubavi
izmišljam sebe,izmišljam tebe
…i naš život u svetu koji ne postoji
18/03/2022 at 9:41 pm Permalink
Često nalazimo izlaz u izmišljanju, snovima, irealnim stvarima. Čak i poezija je ponekad bijeg od stvarnosti, pa nastanu krasne pjesme iz tog vrtloga života.
“izmišljam sebe, izmišljam tebe
…i naš život u svetu koji ne postoji”
Lp