Za nas, prijatelju moj

Da te nije, za ljubav ne bih znao

a vjernost da ne spominjem;

ko zna u kakve bi ruke pao

i ko zna ko nas proklinje

 

Sudba je htjela da sam tebe sreo

i dijelimo bar komadić sreće,

valjda je život takve niti spleo –

moje ljudske i tvoje pseće

 

Ponekad se pitam kuda ćemo poći

i da li ćemo slijediti neki trag;

znam samo da sad imam tužne oči

takve kao tvoje, i pogled sjetan, blag

 

Za tebe prošlost nikada  nije važna

al`osjećaš tugu što mi u srcu leži

kad su mi oči ko njuška tvoja vlažna

i ti onda šutiš dok ja ponekad režim

 

I samo me gledaš, lizneš mi lice,

neki ti sjaj u očima zasja —

obojica smo sada lutalice

i obojici je sudbina pasja

 

Ali nećemo sad tugovati mnogo

ipak je bog pogledao na nas,

nikad niko nije voljeti  mog`o

kao što čovjeka voli pas

 

——————————-

 

Mom Abiju ♥

7 komentara za "Za nas, prijatelju moj"

  1. El janid
    30/01/2013 at 5:36 pm Permalink

    Pročitati ću je mom Maxu 😉 Pozdrav Sani.

  2. Sani
    30/01/2013 at 5:40 pm Permalink

    hahahahah…….starsan si:))

  3. Marija
    30/01/2013 at 5:47 pm Permalink

    a vjernost da se ne spominje;/potpunija rima/Sviđaju mi se te tvoje jesenjinovske pjesme. I ova je sjajna.Posebno osvaja strofa;
    Sudba je htjela da sam tebe sreo
    Sudba je htjela da sam tebe sreo
    i dijelimo bar komadić sreće,
    valjda je život takve niti spleo –
    moje ljudske i tvoje pseće
    Lijep pozdrav 🙂

  4. El janid
    30/01/2013 at 7:15 pm Permalink

    http://img341.imageshack.us/img341/4996/photo0183k.jpg

    Pozdravlja te, i zahvaljuje na pjesmi 😉

  5. easy rider
    30/01/2013 at 7:52 pm Permalink

    Pozdravi mi psa!
    Supač!

  6. Sani
    30/01/2013 at 8:36 pm Permalink

    hvala svima!

    janide…koja je pasmina, nesto nisam siguran, ne vidi se dovoljno?
    pomazi maxa malo za mene i daj mu koji zalogaj necega sto voli:)

  7. El janid
    30/01/2013 at 8:54 pm Permalink

    Dobio slaninice malo domaće, pasmina labrador, 13ta godina, dio obitelji, ja odlazim na duže vrijeme, bojim se da ga neće biti kada se vratim i to me žalosti doista, taj pas nikada nije iznevjerio, a dobrota mu pršti iz očiju. Pomazim ga svakako 🙂 Prava je njuška hehe.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.