Ona je za njega bila zabranjeno voće
koje nikako ne bi smio da jede,
izbjegavao ju je ali kako to slučaj hoće,
susreli su se na tržnici jedne srijede.
Pozdravila ga je osmjehom koji blista
i on zamjeti da je ljepša negoli prije,
probudila se u njemu ona žudnja ista
a i ona nije uspjevala želju da skrije.
Svratili su u obližnji bistro na piće
i sjeli za jedan slobodan stol u kutu,
uhvatili su se nekakve kurtoazne priče
u kojoj ona spomenu da je ON na putu.
Otišli su poslije do njenog stana
i uzavrela tijela u zagrljaj stisli,
voljeli su se kao onih davnih dana
a savjest su iz njihovih misli potisli.
On se opet vratio u svoj svijet finoće
i učmali brak što dosadom dušu grebe,
znao je da će opet kušati zabranjeno voće
i da ne može dobiti borbu protiv sebe.
Suzana Marić
Mihaela
05/10/2012 at 1:32 pm Permalink
učmali brak što dosadom dušu grebe
a od zabranjenog voća, može i griža da se dobi
pozdrav (simpatično napisano )
05/10/2012 at 1:43 pm Permalink
lijepo ti je ovo zabranjeno voće, tko zna koliki će se ovdje prepoznati 🙂
Pozdrav Marko !
05/10/2012 at 2:34 pm Permalink
U nekoliko stihova ispričana priča jednog života. I opet unakrsna, a prirodna rima. Malo je reći, sjajno Marko. Lijep pozdrav tebi i Alpama 🙂
05/10/2012 at 5:27 pm Permalink
Baš si ispricao pricu kroz pjesmu…
Jako dobro.
LP
05/10/2012 at 8:28 pm Permalink
Ja se raspričao k’o pravi 🙂 Hvala vam na druženju.
Laku noć!
05/10/2012 at 9:06 pm Permalink
I da ne može dobiti borbu protiv sebe
A tko može, čak ni Adam nije odolio zabranjenom voću.Odlična priča Marko.
05/10/2012 at 9:26 pm Permalink
U pravu si Stefi. Iza ovakvih priča stoje često prave ljudske drame.
Lijep pozdrav!