Zašto mi nisi rekla
Kad si krenula tad
Da zadnji put ideš
Pa da i ja
Zadnji put odriješim
Kanafe sa srca svoga
Pa nek se u bezdan strovali
Da ostane mi razum samo
I ova bol da odagna za svagda
Pa da nakon tebe
Samo koraci u daljini odjeknu
Dok napuštaš
Sav svijet
Suzana Marić
Marija
Aljoša
27/07/2016 at 8:33 pm Permalink
Pa da i ja
Zadnji put odriješim
Kanafe sa srca svoga
Pa nek se u bezdan strovali
da ostane mi razum samo
Skupila se bol u ovim stihovima, ona koja želi ugušiti svaki osjećaj da ne boli više. Prenosiš taj intiman osjećaj na čitatelja.
Bi li bilo bolje? Ne bi li život izgubio jednu svoju boju, utonuo u prazninu? 🙂
27/07/2016 at 9:15 pm Permalink
Uvijek boli. Boli i onda kad se borimo protiv boli…
Pozdrav, Sanjar
27/07/2016 at 9:33 pm Permalink
Marija, zaista mi je drago vidjeti i pročitati tvoj komentar. Drago mi je ako uspijevam doprijeti do osjetilnih receptora i do srca čitatelja. Naravno, pored ostalog i zbog takvih stvari pišemo.
Zasigurno da bi sve postalo prazno i sivo. Srce je izvor svega, ljubavi – života. No međutim, ovdje sam si dao pjesničku slobodu pa ga poželio ispustiti. Naravno, samo u pjesmi…
Pozdrav 🙂
27/07/2016 at 9:37 pm Permalink
Možda nekad ta borba boli više od same boli. Ali, ne može se čovjek tek tako predati.
Mirko, hvala ti na posjeti i komentaru. Pozdrav 🙂
28/07/2016 at 9:41 am Permalink
Zadnji put odriješim
Kanafe sa srca svoga
Pa nek se u bezdan strovali
Da ostane mi razum samo
Zašto se sva bol krije u srcu? Je li to jedino mjesto koje može sakupiti sve osjećaje poput spužve? Previše je pita to jadno srce!
Jako lijepa pjesma , Sanjaru .
Ugodan dan ti želim 🙂
28/07/2016 at 1:48 pm Permalink
Toj borbi nikad kraja, pa je i razumu teško biti razuman! Lepo sanjaru! VP 🙂
28/07/2016 at 5:29 pm Permalink
Još će biti ovako lijepih i osjećajni pjesama, Sanjaru.
Lp! 🙂
28/07/2016 at 8:01 pm Permalink
sreća se uvijek sama pokazuje ali zato bol ostaje duboko u nama skrivena, prigušena, zanijekana
Lp
28/07/2016 at 11:00 pm Permalink
Suzana, Dragice, Katarina, Nevenka, radujem se vašim posjetama. Pozdravi vam lete 🙂
30/07/2016 at 1:39 pm Permalink
U tvom prepoznatljivom stilu! Puno tuge i zgusnute životne istine u emocijonalnom naboju! Izvrsana! Veliki pozdrav Sanjaru!