Grad je predivan, crvenkastožut.
Jutro se klati, polako odlazi ljeto.
Mirnoću omete tek taubeka gugut,
čuju se zvona i poneko pseto.
Ilicom prođem uz Mesničku, prema uspinjači.
Sustigne me tek jedinica, tramvaj stari.
Mislima se ista čežnja provlači,
sjest ću do Matoša, da li on za mene mari?
S njim prozborim koju, pa krenem ka krvavom mostu.
Radićeva je prazna, al žamor me stiže.
Budi se Zagreb, širi ruke svakom gostu,
otvaraju se radnje, Dolcu sam sve bliže.
Kumice stvari iz košara slažu,
živnula je jesen, krpaju se ljetne rane.
Obrtnici broje, računaju maržu.
Evo mene k tebi moj Joža bane.
Na Jelačić placu i mladost i starost
kao dvije strane šarenih medalja.
Grički top nam objavi podnevnu radost,
pa krenem preko Zrinjevca do Tomislava kralja.
U njegovom parku često odmaram i ležim,
tu na jednoj klupi sa tisuću ljepota.
I svaki put kad dođem cijeli se naježim,
gdje prvi put sam sreo, ljubav svog života.
julija
Mihaela
Lav
25/04/2012 at 3:05 pm Permalink
Čini mi se da na Tomislavcu svi mi katkad dijelimo ljubav svog života.
Barem porezana klupa još oživljava i našu ljubav.
Zagreb k’o Zagreb. Eh, što bismo bez njega. Nedostaje tek Zagrepčana.
25/04/2012 at 3:35 pm Permalink
Uživao sam u “šetnji” Zagrebom kroz ovu lijepu pjesmu!
LP 🙂
25/04/2012 at 4:24 pm Permalink
Jako si dobar. Poveo si nas na lijepu šetnju. Osobito mi se sviđa užurbanost na Dolcu, atmosfera.
sjest ću do Matoša, da li on za mene mari? Tko zna Pippo, možda mu je ipak drago. 🙂
25/04/2012 at 5:16 pm Permalink
proveo si me nekim znanim i neznanim ulicama sve jedno šetnja bi ugodna
pozdrav
25/04/2012 at 5:41 pm Permalink
Pesma kao turisticki vodic, Zagreba se secam kao tinejdzer, onda smo gledali nesto drugo, ili ko zna sta! Lep pozdrav Pippo:)))) 🙂
25/04/2012 at 8:01 pm Permalink
Uvijek je lijepo prošetati Zagrebom,budi sjećanja,da…lijepa sjećanja… volim Zagreb,ali i moj Osijek,koji pun je sunca,uz Dravu miran i tih, za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih!…
Jako lijepa pjesma,ova tvoja,kad dođem u Zagreb odmah ti se javljam pa idemo u šetnju,možda do Canzone,čula sam da je tamo divno…a i ti si pozvan na šetnju Osijekom,sa mnom,naravno:))) pusa i…ajd opet,pusa!:)) ♥ila
25/04/2012 at 8:15 pm Permalink
Tek su dva dana prošla od kad sam se vratila iz svog rodnog Zagreba…a ti mi sad svojim stihovima opet budiš sjetu i čežnju… i želju da sutra dođem opet u njega! 🙂
Ako si šetao kroz svoje stihove u protekla dva tjedna možda smo se negdje i mimoišli,tko zna:)))
Osmjeh ti ostavljam Pipo! 🙂
25/04/2012 at 8:17 pm Permalink
morti se sretnemo Pipo…a morti nas i Matoš upozna, ha?! 🙂
25/04/2012 at 11:02 pm Permalink
FINO
26/04/2012 at 5:42 am Permalink
Na Jelačić placu i mladost i starost
kao dvije strane šarenih medalja.
super meni ovaj tvoj šetalački po zagrebu
i ja volim tako o svom gradu pisati kad mi naleti sjeta i čežnja
jutro ujutro
SFD