Ljubav je moja duboka,
a bol se uklapa u tkivo
svakoj pori disanja unutrašnjosti
gdje nada stanuje u kutu srca …
Pritajena kroz dušu postojanja
straha s omčom koja steže
čvor oko vrata i urezuje
svoj znak do krika razlitog u njoj …
I krvari s vidom ambisa
na besmislenim stopama
umiranja svjetlosti na obzoru
na besmislenim stopama
umiranja svjetlosti na obzoru
gdje sunce iščezava iz zjenica …Zato oprosti zaključanom srcu
koje ti može samo osmijeh dati
na dlan naših susreta danas
dok s plamenom svijeće gorim …
koje ti može samo osmijeh dati
na dlan naših susreta danas
dok s plamenom svijeće gorim …
Zdenka Kirin iz zbirke pjesama “Preslica stihova”
Marija
Suzana Marić
21/10/2012 at 8:32 pm Permalink
koje ti može samo osmijeh dati
na dlan naših susreta danas
dok s plamenom svijeće gorim …
ponekad je ljubav i tuzna…
Lijepa pjesma…
LP
22/10/2012 at 4:50 pm Permalink
Zakljucano srce je tuzan osecaj, treba se boriti i osloboditi tog okova.
Lep pozdrav 🙂
23/10/2012 at 11:42 pm Permalink
Kad bi se moglo upravljati srcem raciom, zaljubljenost ne bi bila slijepa i idealizirala voljeno biće s puno povjerenja i naivno. Naravno da otrežnjenje donosi i razočaranje. Tužan osjećaj pokazuje našu zabludu.
Hvala dragici meyer i Kristianu Svalina !!!