Tko je ne bi zavolio?
Tu otmjenu damu u baršunu i svili,
u bojama grimiza do žuta zlata.
Te kestenjaste oči
i kruškolike obraze.
Slatke, sočne jabučne usne.
S herbarijem leluja
kao ukrasom u kosi.
I rumenim pogledom me gleda,
okupana u mirisima suhog cvijeća.
Čarobnicu u magle uvijenu,
tajanstvenu vjetrovitu poetu,
strastvenu dirigenticu i skladateljicu
toplih i hladnih dodira prirode.
Ah, prava zavodnica!
vješto me šarmira slatkim plodovima
skrivenim u njedrima.
Kupila me mekoćom kišnih kapi
na mome licu.
Vragolasta djeva, vrckasta starica
zna da sam u nju zaljubljena.
Oblaci su nebom raznijeli poruku.
Za mene.
„Draga, vratila sam se u tvoj grad!“
14/09/2017 at 6:38 am Permalink
Sviđa mi se kako si vješto uplela boje u personifikaciju jeseni, kako si ostvarila toplu, bogatu sliku, kao da silazi iz okvira kakvog starog majstora, otkrila lica jeseni, svoj doživljaj, a izraz nije naporan, svaki stih pripada poeziji.
Dobrodošla Dondola
14/09/2017 at 11:43 am Permalink
Rijetko se sreće opis doživljaja jeseni kao u ovim sjajnim stihovima. Plijeni bogatstvo poetskog umijeća od prvog do zadnjeg stiha.
Šaljem pozdrav i dobrodošlicu na portal 🙂
14/09/2017 at 4:48 pm Permalink
I meni se pjesma svidjela. Mislim da ćemo dobiti još lijepih stihova. Pozdrav Dondola:)
15/09/2017 at 2:01 am Permalink
Hvala Vam na lijepim komentarima i toplim pozdravima dobrodošlice
15/09/2017 at 5:14 pm Permalink
Jako lijepa pjesma! I ja sam sigurna, da će biti još, lijepih pjesama.
Dobrodošla, želim ti da budeš Očarana, ovim divnim portalom:)
LP, Dandola!