nosim snove na leđima godina
dok lutam bulevarima nepostojećih svjetova
s pogledom zamagljenih iluzija
bez iscrpljenih kofera sjećanja
…
na popucalu koru stoljetnih hrastova
upisujem miris procvalih nadanja
udahom bistrine proljetnih jastuka
postajem obećanje nedokučivih vjekova
…
i nalazim te u nutrini stisnutih dlanova
u pritokama njegovih životnih linija
gdje spavaš u postelji zlatnih fantazija
i čekaš me na kraju vijugavih puteva
…
kroz tihi šapat progovara mi sudbina
da jednom bit ću boja tvojih svitanja
kad nasmiješe se oblaci gustim kišama
da ispratiš me u noć stvarnim snovima
…
da nikad više ne zaspim u suzama
i noću me ne ljubi sjajna mjesečina
već tvoja toplina vječnog postojanja
dok spavam u zvijezdama tvojih zagrljaja
Suzana Marić
18/06/2012 at 10:24 pm Permalink
Sretan rođendan Pippo!
♥ila
18/06/2012 at 10:37 pm Permalink
Ti skriveni svjetovi zamagljenih iluzija su svijet bogat i prekrasan, svijet koji samo čovjek može stvarati za drugog čovjeka poklanjajući mu na taj način vječnu i nedodirljivu ljepotu kako samo pjesnikovo srce zna.Posebno me dirnula posljednja strofa. Pozdrav vilo i lijepu noć želim 🙂
-Pridružujem se najboljim željama povodom Kristijanova rođendana 🙂 🙂
19/06/2012 at 6:27 am Permalink
Prekrasna pjesma onako lijepa i skladna koja osvaja 🙂
19/06/2012 at 6:55 am Permalink
Lijepa pjesma, vilo,
lijepa želja…
Buđenje uz voljenu osobu, ništa ljepše…
19/06/2012 at 6:56 am Permalink
Pipo,Kristijane, sretan rođendan!!!
19/06/2012 at 9:00 am Permalink
Vrlo lijepo i romantično, ljubavno i vilinski, sve pohvale za pjesmu, pozdrav vilo !
19/06/2012 at 12:54 pm Permalink
Draga Vilo, hvala ti na predivnoj pjesmi za rođendan. Baš si me obradovala i to mi je najljepša čestitka koju sam dobio. Presretan sam.
Isto tako hvala svim ostalim poezijoljupcima na čestitkama.
A sada malo o pjesmi….
Jednostavno, to je predivno. Ljubav, istinska ljubav pršti iz pjesme. Osjeća se u svakoj riječi, u svakom stihu…. a sve to naravno na tvoj jedinstven način koji je toliko očaravajući, da jednostavno ovaj portal zaslužuje tebe.
Poslijednje dvije strofe su nešto nezemaljsko…
kroz tihi šapat progovara mi sudbina
da jednom bit ću boja tvojih svitanja
kad nasmiješe se oblaci gustim kišama
da ispratiš me u noć stvarnim snovima
da nikad više ne zaspim u suzama
i noću me ne ljubi sjajna mjesečina
već tvoja toplina vječnog postojanja
dok spavam u zvijezdama tvojih zagrljaja
Mogu ti samo poželjeti da ti se ispuni želja ako do sada nije i da lijepo snivaš u zvijezdama njegovih zagrljaja….
Velika pusa i veliko hvala, moja predivna Vilo.
Bokšić.
19/06/2012 at 8:34 pm Permalink
vilo lijepa pjesma
ugodnu noć želim
SFD
e da umalo te zaboravio pitati a kada ću ja dobiti svoju hihiihihiiihihi
20/06/2012 at 12:22 pm Permalink
Ni ova, kao ni mnoge tvoje pjesme, ne odražava isključivo sanjarsku refleksiju utopljenu, ili izgubljenu u magmama metafora. Uvijek je prisutna i žiža koja se nada, proriče, očekuje i plamsa u svom svakodnevlju, kao i mnogi drugi pjesnici… moćni duhom.
Odsutan je sažet pjesnički govor i, iako po prirodi nisi tvoriteljica minijatura, (što i nije iskuljučivi pjesnički “zakon” tvoja lomnost pred grubošću jednostavno se podiže, tvori svijet lijeposti iz koje niče pjesnički govor bogat ljubavlju. I na tom je fonu i aktivistički i sebedavajući odnos prema onom koji ju zavrjeđuje. Zato i ne propuštam pročitati svaku tvoju pjesmu.
Ne mogu ni u čije ime govoriti, a ako se pita mene, ako se čačka po mom doživljaju, onda kažem: Čestitam na još jednoj lijepoj pjesmi.
20/06/2012 at 4:01 pm Permalink
Lepa i nezna pesma, dvno vilo. Lep pozdrav 🙂