Pjesnika ćeš prepoznati
po njegovu čudnom hodu.
Putovat će bezbroj sati
vukuć teške sne po podu.
Neće niti prozboriti
a tako će puno reći.
Crvenom se igrat niti
skrivajuć od svijeta riječi.
Njegove će oči snene
tek tišina oživjeti.
Zaigrat će vrele sjene
odajući se plaveti.
Kad umiri noć čovjeka
i kad zgasne zlu taštinu
poteći će zlatna rijeka
slobodne se ptice vinut.
Pjesnika ćeš prepoznati
kako pije dan u mraku
i po vječnoj blagodati
ispod oka podočnjaku.
julija
Mihaela
Lav
29/04/2012 at 4:40 pm Permalink
Kad umiri noc covjeka
i kad zgasne zlu tastinu
poteci ce zlatna rijeka
slobodne se ptice vinut.
U noci je pesnik svoj, slobodna ptica sa krilima stiha
Lep pozdrav Morphi 🙂
29/04/2012 at 5:50 pm Permalink
Njegove će oči snene
tek tišina oživjeti.
On pije dan u mraku, njegovi su snovi teški, vuče ih po podu. On diše u tišini
kada osjećaji nabujaju. Jako dobro Morph. Pozdrav! 🙂
29/04/2012 at 6:14 pm Permalink
nisu li pjesnici čuđenje u svijetu : )
jaka, dojmljiva pjesma
29/04/2012 at 7:03 pm Permalink
Prelijepo ispleteni pjesnici od divnih stihova!
“Pjesnika ćeš prepoznati
kako pije dan u mraku”…ovo mi je posebno upečatljivo!
Lijep pozdrav Morph!
29/04/2012 at 8:04 pm Permalink
zato što noć ima svoju moć….:)
30/04/2012 at 7:07 am Permalink
Lijepo Morph. Dobro si to napisao.
LP