Zastoj

Stala sam.
Jer ona je stala, olovka mala.
Pinkala.
Tinta lije ali nitko ne pije i teksta nema.
Sumorna šema.
Temperature previsoke.. papir se duri
Neće da po njemu curi, ionako je mokar kaže
iako mislim da laže, od znoja, od kiše.. ne diše.
Neki se ne daju, opiru se, vidim pišu barem malo
Ja ne. Kod ‘nas’ je stalo.
Tako smo ‘mi ‘malo zakržljali.
U škrinji je sladoled. I lubenice ima.
Ljeto nas guši, trava se suši i tlo ispod nje.
Presušilo je sve.
Sladoled kratko traje, od lubenice se puno piški
Čelo me svrbi od šiški.
Nisu ljeta što su bila, tek rijetko negdje traje idila.
Ludo ljeto, teško, suho,
Usred noći moje uho..čuje.
Srce ne miruje, pluća slabo dišu
Nos osjeća kišu a noge zebu.
Tijelo je umorno i kosti bole
Sparina i munje javno se vole.
Kiša je ptice prestrašila
Vrućinu iz asfalta isprašila
Zemlju suhu natopila
Muhalicom sam muhu poklopila.
Noge više ne zebu, tople su ali ne gore
kao sve ovih dana, na jugu, gdje je more.
Negdje nebo ostavlja dugu a negdje štetu
onako u naletu….a pinkala i ja?
Ona iscurila a ja je uhvatih u kratkom trenu
Našli se u nekom zenu i….svijet je opet moj..
Ahoj!

Zdravka*.Marić 26.7.22