Još uvijek su slike pred očima jasne
iz tog malog sela u Srednjoj Bosni,
iako prođoše godine duge,bezglasne
u sjećanju su žive livade i proplanak rosni.
Tamo dolje,duboko ispod Huma
kao da još čujem cvrkut pjevica ptica,
pamtim zauvijek miris stoljetnih šuma,
ispod njih žubori moja Klokotnica.
Pokraj beskrajne ceste igrao sam se često,
tu gdje se prostire pitomi Jelenov gaj,
ta dolina mala meni je najdraže mjesto,
tu je moj dom,tu mi je jedini zavičaj.
*************************************
Kako je sada tamo i što rade susjedi iz sela?
Da li me još pamti šuma Hrastovača?
Jeli u životu jabuka divlja kod Vrela?
Peče li se još u jesen ljuta dudovača?
Da mi se vratiti u tu moju dolinu
i gledati oblake kako nebom se jure,
oko srca osjetiti poznatu toplinu
i iz duše izagnati ove nemire i bure.
Zavičaj
10 komentara za "Zavičaj"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
05/03/2012 at 7:10 am Permalink
LIJEPA PJESMA
OVO POSEBNO
Jos uvijek su slike pred očima jasne
Iz tog malog sela u Srednjoj Bosni
Iako prođoše godine duge,bezglasne
U sjećanju su žive livade i proplanak rosni
JUTARNJI POZDRAV, SFD
05/03/2012 at 7:57 am Permalink
Marko, dobro nam došao na Portal. Drago mi te je pozdraviti. 🙂
Pjesma mi se dopada. Osjećaj čežnje za krajem svog djetinjstva vjerojatno osjećaju svi čije je djetinjstvo bilo sretno, ali rijetki će taj osjećaj uplesti u ovako tečne stihove dvostruke rime.
“Iako prođoše godine duge,bezglasne”
Ovaj me stih intrigira i mislim da je majstorski izrečen. Bezglasne godine su metafora potpunog prekida veza, nedobivanje glasa o tome kako je tamo, je li sve isto, je li se promijenilo. Živo, slikovito oslikani su i krajolik i isječci vremena ranog djetinjstva. Veliki pozdrav Marko. .)
05/03/2012 at 9:55 am Permalink
Moram dodati komentar.
Jel’ u životu jabuka divlja kod Vrela
Peče li se još u jesen ljuta dudovača
U našim djetinjstvima prije divlje urbanizacije obično je postojalo neko drvo, neka voćka s čijim smo mijenama živjeli. meni je to bila smokva. Kod tebe je jabuka. Samim spominjanjem divlje jabuke javlja se niz asocijacija, lijepih slika koje moraju dotači čitatelja. veliki pozdrav Marko. 🙂
05/03/2012 at 11:33 am Permalink
ETO KADA TO SPOMINJETE U MOME JE DVORIŠTU BILA PREDIVNA DUNJA, DOK NIJE DOŠAO STRAŠNI LED I SLOMIO JOJ GRANE
POZDRAV GAZDI M.G. I MARIJI
SFD
05/03/2012 at 1:16 pm Permalink
Predivna nostalgična pjesma,oduševljen,pozdrav Marko!
05/03/2012 at 3:50 pm Permalink
Marko G, meni su neke tvoje pjesme – kako se ono kaže iz naroda. One su živopisne i domaće. U njima jako lijepo opsuješ krajolik, atmosferu svakodnevice, život čovjeka kojeg nostalgija i sjeta vuče tamo gdje su mu korijeni i sve je nekako podređeno – stvarnom životu. U tvojim pjesmama nema apstrakcije i fantazije. Lijepo te je čitati.
Veliki pozdrav !
05/03/2012 at 4:30 pm Permalink
Znaš šta? Kad čitam tvoje pjesme pune želje za povratkom,tako bih te rado u trenutku svojim čarobnim štapićem premjestila kamo god želiš!:)) ♥ILA
05/03/2012 at 10:41 pm Permalink
Hvala vam na citanju dragi prijatelji.Ovo jedna dosta stara pjesma koju sam malo preradio.Naravno ovo nije fikcija i sve ovo postoji,cak su i zemljopisni nazivi autenticni.Perlo pisem ja i apstraktne stvari,mene je tesko strpani u neki odredjeni stil jer sam svastar 😉
Lijep pozdrav od mene!
06/03/2012 at 1:59 pm Permalink
Dragi braco,lijepo je što si tu!Veseli me!
A što da kažem o stihovima…kad me svaki ponese u prošlost,lijepu,ponekad tužnu,sretnu i manje sretnu..ma u svašta me odnesu tvoji stihovi…
Prekrasno napisano!
Seka šalje topao osmjeh! 🙂
06/03/2012 at 5:03 pm Permalink
Hvala sekice.Ugodno je tu ali zato nemam vremena za stari portal.Ne mari ionako su gotovo svi koje cijenim i volim citati tu 🙂
Jedan srdacan pozdrav od braceka!