Zavičajna tuga

11 srpnja 2012 Autor: 6 Kategorija: Domoljubna, Tuga

I zauvijek dušu ta tuga muči
u meni sav očaj jednog naraštaja,
Bože kako teško i bolno zvuči
surova riječ zavičajnog oproštaja.

Niz ta polja što se zelene
koračaju uspomene moje davne
ali na tim poljima nema mene
niti naše sjetne pjesme ljubavne.

Tu sva naša srca zakucaše,
rodiše se ljubavi i nova nadanja,
tu devedesetih prvi rafali zapucaše
i mladost nesta u vihoru rata i stradanja.

 

6 komentara za "Zavičajna tuga"

  1. Marija
    11/07/2012 at 7:13 am Permalink

    Mi koji nismo imali tu nesreću probati, teško možemo razumjeti što znači napustiti zemlju u kojoj si odgojen, što znači otići trbuhom za kruhom. Već u prvoj strofi svoju individualnu sudbinu proširio si na cijeli jedan naraštaj, snažno naglasio problem iseljeništva. Znamo da su Hrvati nakon Židova najraseljeniji narod. I povijest se nastavlja. Ta tvoja rima! Nenadmašan si, imam dojam da ju ne tražiš, da sama navire. Lijep pozdrav Marko 🙂 🙂

  2. dragica meyer
    11/07/2012 at 7:20 am Permalink

    Dobrovoljno napustiti zavicaj je teska odluka, biti prisiljen, mislim da nema reci opisati taj osecaj, ma koji narod da je. Sa svima saosecam. Pesma navodi na azmisljanje.
    Lep pozdrav Marko 🙂

  3. Kristian Svalina
    11/07/2012 at 11:17 am Permalink

    Odlično Marko.
    Sve si rekao, sve je rečeno….
    LP

  4. marissa
    11/07/2012 at 4:35 pm Permalink

    Otišao si ,ali nikad napustio, nosiš ga u srcu.
    Pozdrav Marko,jako lijepa pjesma!

  5. songfordead
    11/07/2012 at 5:22 pm Permalink

    tužno MG
    lijep ti dan želim
    puno tuge, i prošlosti koja je uništila mnoge ljubavi i živote
    SFD

  6. Marko Grubesic
    11/07/2012 at 7:22 pm Permalink

    Hvala na citanju i razumijevanju.Ljudsko bice je otporna zvijer i nauci se nositi sa svim zivotnim burama i nevoljama.
    Ugodne vecernje sate vam zelim!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.