“Žeđ je dozvoljena pa je i piće dozvoljeno…”

još jedan odličan tekst iz knjige “MOLJAC U SVILI” – DANA ŠKRBA

“-3 Sitis licita etiam potio licita

Žeđ je dozvoljena pa je i piće dozvoljeno”

“Da li pijem?

Nikad.
Nekad.
Pijem.
Oprosti mi, Bože, molim te.

Našao sam modus kako se oprati iznutra.

Kultove razbijam jednim gutljajem. Bog onda živi u mojoj glavi, promoli se opipljiv, tih dana sve duže traje molitva, dogma ispire lagano.

Nije u mom pozivu praktično uvijek biti čist.

Oprosti mi, Bože, to što pijem kad pijem, nekad svaki dan sve više, zato što kad pijem zaboravljam vječnu bol dušâ i zato što zaboravljam, svu ružnoću duša pijem.

Oprosti mi i to, Bože, anđeli su otišli na spavanje, od njihovih krila čovjek kida perje i puni jastuke.

Sve je na prodaju, samo da se spava mirno

Kako bi tebi bilo na mom mjestu, da se osjećaš kao saučesnik?

Pred tobom stoji žensko biće, udavila je novorođeno dijete ne zna kog nesretnika, pozvala te usred noći.

Kopao si grob, plitak, par koraka od kapije groblja, zemlja suha kao barut, nikako da primi kramp.

Plačeš, podmazuješ zemlju znojem i suzom, dijete da odrodiš. Prljavi su ti nokti, neulegla zemlja pod nogama i ne znaš kud sa sobom, sa njom.

Ti ispovjednik si, tad nema suda, nema porote, nemaš u rukama omču, nemaš pravo.

Ona govori meni pokajanje:
“Kajem se od sveg srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim sve grijehe i čvrsto odlučujem, da ću se popraviti i da neću više griješiti.“

Hoćeš da se mijenjamo? Da li bi mogao?

Kupim svu bijedu ovih ulica, stalno ponavljam, nikad ne ubijte, ali kad ubijate čineći to, žalite!

Svi su grijesi isti. Gorak okus je svakog grijeha.

Noć mi rastavlja život na proste faktore, Bog me klati, svjetlo duboko u meni je jako.

Čaša meda i mlijeka za žuč, čaša vina, kao Isus na Posljednjoj večeri.

Toliko gledanja u prazne oči mrtvih ofucalo je strah od smrti i debelo izostaje vaskrsenje.

Svaku noć na proštenje nude mi svoje opačine kao da znam tajnu.

Nudim jedino što mogu… obraz…uvijek lijevi.

Proveo sam stotine noći čitajući svete knjige, nijedno poglavlje nisam preskočio, nijedno nije zaustavilo ovo neumitno propadanje.

Na kraju sam naučio, ljudi po rođenju nauče, da broje do trideset, onih škrtih, srebrenih, Iškariotskih.

Šta izdaju nije važno, ali važno da znaju, da će.

Poznam ljudske nemire, a drugo nešto je moja mora.”

DANA ŠKRBA “MOLJAC U SVILI”

http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php

Jedan komentar za "“Žeđ je dozvoljena pa je i piće dozvoljeno…”"

  1. ShadowOfSoul
    ShadowOfSoul
    09/09/2020 at 10:37 am Permalink

    još jedan odličan tekst iz knjige “MOLJAC U SVILI” – DANA ŠKRBA

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.