Zeleni horizonti

Novi dan i novi zeleni horizonti.
Lebdeći oblaci,
kojih se ne trudim gledati.
Tlo se rascijepilo u travnate potočiće
zaboravljenih otisaka stopala
i nečuvenih krikova bez odjeka
preko šaputave ravnice…
Oči i uši okrenute su prema
protoku vremena,
da usamljene ptice mogu svjedočiti
djetetovo neželjeno žrtvovanje
obrađenoj zemlji.

Pejzaž uvijek kaže…
Kad prođu kiše, kad prođu kiše…
I zakopava krv duboko pod zemljom,
uzimajući i vraćajući kosti sa pijeskom
i zvjezdanom prašinom…
Kao da nema duha i duše,
koja je nekad pulsirala kroz vene
i pjevala nebu hvalospjeve.

A bio je to lijep dan,
za zelene horizonte stvaran.
I za osmijehe koji čekaju
da zaboravljeni budu,
s početkom kiše…
Kad proći ću, nikad više…

2 komentara za "Zeleni horizonti"

  1. katarinab
    14/07/2022 at 10:18 pm Permalink

    Čitajući tvoje stihove otkrivam u tvom “Zelenom horizontu” puno romantike i tuge.
    “A bio je to lijep dan,
    za zelene horizonte stvaran.
    I za osmijehe koji čekaju
    da zaboravljeni budu,
    s početkom kiše…
    Kad proći ću, nikad više…”
    Lp!
    P.S.
    Kao što F.G.Lorca voli zeleno i mene fascinira zeleno:
    “Zeleno, što volim zeleno.
    Zelen vjetar. Zelen-grane.”

  2. Milan Janković
    19/07/2022 at 7:36 am Permalink

    A da, pa zeleno je početak koji će stvoriti plod za novi početak…

    Hvala Katarina! 🌹🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.