Ugašene su vatre ljubavi.
Još se samo sporadično
nad zgarištem
pramenovi dima
s okusom gorčine dižu.
Uskoro će ostati samo
sivi pepeo tuge
dok i njega
vjetrovi ravnodušnosti
u prostranstva zaborava
ne otpušu.
Ugašene su vatre ljubavi.
Još se samo sporadično
nad zgarištem
pramenovi dima
s okusom gorčine dižu.
Uskoro će ostati samo
sivi pepeo tuge
dok i njega
vjetrovi ravnodušnosti
u prostranstva zaborava
ne otpušu.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
16/09/2012 at 8:53 am Permalink
super MG, ma tako dobro
puno pozdrava
sfd
16/09/2012 at 9:43 am Permalink
najgora je ravnodušnost..više volim i mrziti nego ništa ne osjećati
odlično Marko
pozdrav :))
16/09/2012 at 9:44 am Permalink
Ovu misaonu divotu si ispisao perom savrsenstva.
Iako je tuga, ali je predivna tuga umjetnosti.
Marko, moj naklon…
LP
16/09/2012 at 10:37 am Permalink
Kao da gledam sliku nakon bitke. Junaci su ranjeni, otišli, sve se pamti neko vrijeme. A onda sve prekrije nevidljiva prašina zaborava. Dobar si kao i uvijek. Veliki pozdrav Marko 🙂
16/09/2012 at 11:14 am Permalink
sviđa mi se, posebno kraj, vjetrovi će sve da odnesu,sve boli i tuge i loše,pretvara se u prah, super, neka sve loše ,ode što prije,a dobro neka ostane 🙂
16/09/2012 at 12:06 pm Permalink
Lijepo rečeno… Pozdrav Marko!
16/09/2012 at 6:21 pm Permalink
dok i njega
vjetrovi ravnodušnosti
u prostranstva zaborava
ne otpušu
lijepo, pozdrav Marko !
16/09/2012 at 8:33 pm Permalink
Lijepo da ste tu i da se družimo 🙂 Hvala na ispisanim utiscima!
Srdačno vas pozdravljam!