Zimska pjesma

Zima mi korak uspori,
ko uzdom hladnoćom me zaustavlja,
šulja se oko vrata ko jegulja hladna,
podižem kragnu, stisnem se u nju,
samo se kosa kroz nju pomalja.
U nosnice se zavukla svježina
okiva polagano dah po dah,
a bjelkast oblačak pred usnom mi ide,
a onda se razbježi, ko srna plah.
U vršcima prstiju osjetim joj dodir,
oštar, kristalan kao led,
i dok mi duša tišinom brodi,
osjetim…mmmm.. miriše na snijeg.
A tišina sveprisutna pokriva ulice,
stabla u pokretu stala, ko zaustavljen kadar,
miris dogorjelog drveta vraća slike djetinjstva,
bakina naborana rubača, žar iz peći,
mirisna, promrzla klada.
Udahnem do kraja,
svježina jesenje teške mirise čisti,
i srce mi gle, usporava,
korak i otkucaj postaju isti.
Da legnem?
Tu da se ispružim, i čekam ures jutarnjeg mraza?
Čipku na rubovima trepavica,
bjelinu čistu smrznutih obraza?
Da legnem,
umirim se ko i život,
što zimi zastane, kao da spava?
Da stanem,
ko što svake zime
pod ledom i snijegom zastane trava?
Da legnem,
i samo da šutim, ko i ova preda mnom livada tiha?
Ma neću, radije ću kroz rukavice tople
ispustit još koja dva stiha.
Pa ako naiđeš na njih, pazi, oprezno ih pokupi,
jer stih je tako, ko pahulja snježna,
na tvom toplom oku, odmah se rastopi.
Zato zažmiri i zamisli slike,
koje stihovi u tebi boje,
i riječi koje do sad bile su u meni,
tako će postati tvoje.
Ah, misao, promrzla, kuda me odvede,
nije li ovo trebala biti pjesma o zimi?
Pa i jest,
to je pjesma, kako smo se u zimskoj noći
kroz stih i riječ dotakli i mi.

Daniela Bobinski
(Iza šutnje)

6 komentara za "Zimska pjesma"

  1. julija
    julija
    30/11/2018 at 5:07 pm Permalink

    miriše na snijeg.
    A tišina sveprisutna pokriva ulice,

    Volim takav ambijent:)

  2. AnjaL
    01/12/2018 at 9:11 am Permalink

    Predivno Daniela, sviđa mi se kako si dočarala ugođaj! Lijep pozdrav!

  3. Mihaela
    Mihaela
    01/12/2018 at 9:23 am Permalink

    jer stih je tako, ko pahulja snježna,
    na tvom toplom oku, odmah se rastopi.
    Zato zažmiri i zamisli slike,
    koje stihovi u tebi boje,
    i riječi koje do sad bile su u meni,
    tako će postati tvoje.

    To je dar pjesnika, ali i čitatelja koji zna osjećati.:)

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    01/12/2018 at 8:37 pm Permalink

    Pa ako naiđeš na njih, pazi, oprezno ih pokupi,
    jer stih je tako, ko pahulja snježna,
    na tvom toplom oku, odmah se rastopi.
    Zato zažmiri i zamisli slike,
    koje stihovi u tebi boje,
    i riječi koje do sad bile su u meni,
    tako će postati tvoje.
    Ovi se stihovi neće tako lako otopiti, Danijela 🙂

  5. Murtulica
    Murtulica
    01/12/2018 at 8:52 pm Permalink

    Jako lijepo!
    Lp

  6. Daniela Bobinski
    Daniela Bobinski
    02/12/2018 at 8:30 am Permalink

    hvala svima, da doista da bi se taj dar podijelio i čitatelj ga mora imati, inače riječ prođe ko lahor kraj uha i srca 🙂 i volim ovu, vrati me svaki put točno na mjesto na kojem je krenula misao, nogostup, ispod breze, škripav snijeg, dah i taj poseban miris gorućeg drveta 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.