ZIMSKI SAN

 

Zaboravio je jezik
i mjesto odakle je došao
snažan mrzli vjetar
od starosti oslijepio.

Je li Sunca ikad vidio?

Zaboravio je male šumske staze,
kojima je bez cilja vrludao
dok je tek lahorom toplim nekad bio.
Možda bi se od tog sjećanja
u razigranog dječaka on pretvorio?

Zaboravio je put natrag
i što je na svom putu
sve počeo, htio i ostavio.
Možda je to od mraka i leda
u kome se lutajući taj pravjetar zarobio.

Kao da Sunca nikad nije vidio?

4 komentara za "ZIMSKI SAN"

  1. Marija
    Marija
    09/01/2020 at 8:04 pm Permalink

    Iluzije mladosti. Sve prohuji! 🙂

  2. Jadranka Ivanovic-Bolog
    11/01/2020 at 6:04 pm Permalink

    Moze se i tako reci draga Marija,ali ja sam ovdje mislila prvenstveno na ljudsku dusu koja se tokom zivota mijenja , dusu koja je zaboravila sve lijepo i upravo se smrzla bez imalo topline. Moze li se ista podsjetiti na neki nacin zbog cega uopce postoji …Najljepsi pozdrav i hvala za komentar

  3. Mihaela
    Mihaela
    11/01/2020 at 7:41 pm Permalink

    Prolazimo, nestajemo. A ako se negdje na pola puta smrznemo i prestanemo disati…Strašno je kada se ljudska duša smrzne. Odlična pjesma, ali puna boli.

  4. Jadranka Ivanovic-Bolog
    12/01/2020 at 10:55 am Permalink

    Hvala Mihaela. Istina je da je i ljubav bol, istina je i da je skoro cijela poezija izrazaj bola. Sve ono slatkasto, pripovijedacko, deskriptivno i nema dubinu , samo tenziju , po meni …LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.