Živa u riječima
Zasigurno postoji neki razlog mog postojanja u napuknuću i ciljano izlomljenim riječima. U neostvarenim snovima i mekim, pernatim jastucima ostvarenih sanja kad prevrćem se naga na postelji probuđena vriskom ili do vrhunca dovedena. Pod tvojim oštrim jezikom, hrapavim usnama i dodirom punom prijezira, mješavine riječi i djela. Kad malo manje sam voljena, u tebi ostvarena onako kako ti sanjaš. Tada iskradam se noćima i lutam izgubljenim hodnicima, mračnim sobama bez zidova. Pronalazim sebe pred svitanje na dnu stepenica, kičme slomljene i želim zacijeliti kroz novi dan, plavim suncem obasjan.
12 komentara za "Živa u riječima"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
07/05/2012 at 5:36 am Permalink
“ne klanjam se vise utvarama od kada sam u rijecima zazivela”
Zasigurno postoji razlog tvog bivstva u poeziji, bogati je. Lep pozdrav:-)
07/05/2012 at 6:11 am Permalink
jutro perlita
Pod tvojim oštrim jezikom, hrapavim usnama i dodirom punom prijezira,-strast činiš opiljivim pod rukama, a ne samo za oči i misli dostupne
plavim suncem obasjan- kod tebe je sunce plave boje i mijenjaš ga sa mjesecom, kao da si zamijenila dan i noć,
trenutak kad me svojim jezikom meko rastvaraš i kliziš njime niz stijenke moje osjetljivosti dovodeći me do ludila, slatkog užitka-mmmmmmmmmmmmm (hihihiih)
svjesno dozvoljavam da me kurva od prošlosti proganja. Sustiže me, no ne klanjam se više utvarama od kada sam u riječima zaživjela.- nisi više podređena životu i njegovim utvarama, već on tebi i tvome peru što crniš papir obojan bijelom bojom
jutro perlita uz kišne kapi iz Slavonije
SFD
07/05/2012 at 6:31 am Permalink
Pronalazim sebe pred svitanje na dnu stepenica, kičme slomljene i želim zacijeliti kroz novi dan, plavim suncem obasjan.
savršeno draga moja, koja jaka misao…slomljena kičma…mislim da nisi mogla naći bolju usporedbu od ove…boli i na samu pomisao…bol cijelog tijela 🙂 oduševljena sam!
Ugodan plavi dan 😀
07/05/2012 at 6:39 am Permalink
-ne klanjam se više utvarama od kada sam u riječima zaživjela.
Riječ se ne klanja. Ona je svoja, živi svoj život i ponese nas toliko da nas odvoji od svega, da promijenimo kut motrišta, da iz jednog drugog rakursa sagledavamo stvarnost. 🙂
07/05/2012 at 8:04 am Permalink
Divne i iskrene misli…opet osvajaš izrazom… najtopliji pozdrav od ♥ile!
07/05/2012 at 8:21 am Permalink
Jako mi se sviđa ova proza jer osim standardnog erotskog ima i misaonu komponentu, što joj daje u kompletu posebnu čar i oduševljenje s moje strane.
LP Plavi Biseru
07/05/2012 at 9:14 am Permalink
uh 🙂
07/05/2012 at 10:13 am Permalink
Bolno iskreno,upečatljivo i fascinantno !
Draga Perla jednom rječju – TVOJE!
Oduševljavaš izborom riječi,isprepletanjem nježnosti,erotike i surovosti na neki način.Divno izmješano u ovom tekstu!
Zagrljaj ti šaljem od ♥! 🙂
07/05/2012 at 4:04 pm Permalink
vrlo dobar prozni uradak o tome koliko i kako nas snaži i oslobađa riječ,bravo Perla
07/05/2012 at 4:14 pm Permalink
Krasno, snažno, erotično i jako zanimljivo 🙂
07/05/2012 at 7:44 pm Permalink
Spoznala si kroz poeziju sama sebe,otvorila si nove vidike…Tjelesno ispunjenje nije sve,postoji i ono duhovno.
Lijep pozdrav!
08/05/2012 at 5:23 am Permalink
Dragi ljudi,
hvala vam na podršci 🙂
Ugodan dan svima !