Zemljo moja, Ti postojana i uzvišena kruno

svemira,

sva tvoja blaga,

sve tvoje ljepote, vječnost će krasiti,

i onda kada ne bude postojalo Vrijeme.

Tvoji slavni knezovi,

svi sinovi tvoji

na čijoj hrabrosti si se uzdigla

do trona

slave –

sad su samo travke,

sjećanja što blijede

u umu puka tvoga.

Zaboravio si, puče,

značenje riječi

SLOBODA,

PONOS,

ČIST OBRAZ,

ČAST

BITI HRVATOM!

Zaboravio si misliti,

biti, disati, govoriti,

zahvaljivati za baštinu, svetu ostavštinu

zaboravio si se braniti –

tvojom će se dušom crvi hraniti!

jer ništa drugo ne možeš očekivati;

A Zemlja će tvoja

i dalje ponosna stajati

s uklesanim imenima sinova svojih

što hrabro živote

ugradiše u temelje

Domovine svoje.

A, ti ? Hoćeš li se probuditi,

hoćeš li se sjetiti

tko si,

kamo ideš,

što duguješ Zemlji,

što duguješ sebi?