Živjeti i pisati

‘Sljedeći put kada odlučiš spakirati kofere, u njih spremi i svoja muda i ne vraćaj se više!’ – snažno je zalupila vratima, bjesneći još nekoliko trenutaka ispred ogledala. Zatim je opsovala s toliko sočnosti da su joj se raširile zjenice od čuđenja; naime, ne čini to tako često pa ponekad iznenadi samu sebe. Onda je vrhovima prstiju dodirnula usne, lagano ih pritisnula upravo onako kako ih on pritišće svojim poljupcem i briznula u plač. Patetičan jecaj utrobe ili samo trenutno olakšanje. Svejedno. Stajala  je u hodniku, bosa, razdražljiva i sama. Njegov miris još uvijek je lebdio zrakom i prokleto spretno joj se uvlačio u nosnice što je duboko u njoj izazvalo osjećaj boli; od želje da se vrati. Iako je znala kako je to samo privremeno, jer činio je već to. Pakirao je već svoje stvari i uredno ih poslije vraćao na vješalice, u prazne ladice njemu dostupne.

Zašto joj to čini? Taman se opusti uz fin osjećaj sigurnosti. Uljuljka se u udobnost njegovog prisustva i budi se s pogledom na muško tijelo pored svog, kada on odjednom počinje s teatralnom predstavom; i prostenje kako ga guši. Nekako čudesno veže, iako joj to nije namjera; tja, Ona najbolje zna koliko voli biti nesputana. No njena ljubav je ovisna o osjećaju pripadnosti i nikako nije mogla shvatiti to uzastopno bježanje iz topline zagrljaja, da bi se periodično vraćao sa slatkim riječima na usnama; ne mogu bez tebe. U vražju mater! – gunđala je sebi u bradu i oblačila smiješno šarene sokne, dok je nagost obujmila, naravno, njegovom košuljom. Potom je razrezala svoje osjećaje sa šnitom odstajalog kruha. Mazala ga je putrom, pekmezom i močila ga preostalim suzama. Dan joj je započeo slano, a protekla noć još uvijek pod jezikom sadrži slatkast okus predaje.

No, morala je sebi priznati kako joj nije dosadno, kako će idućih nekoliko dana smišljati osvetu. Strpljivo će čekati da se pojavi s buketom raskošnih ruža i raščupati ih do posljednje latice pokazujući svoju divlju narav. Naravno, hineći ljutnju. Pomalo licemjerno, jer ima dana kada uživa u svojoj samoći i treba joj odmor. Od poljubaca i svađa. Od strastvenog prožimanja i svađa. Okrenut će mu leđa, naoko nedodirljiva. Jednostavno će odbijati riječi, dodire, no ne i njegov miris. Tada se nasmiješila, svjesna koliko je njime opčinjena. Skrivat će svoj pogled da ju ne raskrinka, a u podsvijesti iznova će proživjeti svoju glad za njegovim dodirom. Pobacati sve sa stola i preklinjati da joj noge smjesti na svoja ramena.

Uslijedit će vrijeme gugutanja, serviranja malih delicija zajedništva, buđenje na njegovim prsima. Živjet će poeziju. Prozu. U prstima će imati novi roman, sadržaj koji ju vlaži. Opet će se cijela dati tim prokletim slovima kako bi sačuvala trenutak. Ovjekovječila neke od stvarnih događaja nabijene stvarnošću koja jednostavno u njoj pulsira, sve do trenutka svjesnosti; kada će ju iznova mučiti svojim iskradanjem iz njenog života. Ipak, njihov odnos nikada nije upao u učmalost predvidljivosti i bilo je nešto sirovo u privlačnosti nedorečenosti; morala se složiti, priznajući sebi kako bi se vjerojatno zasitila njegovog okusa kada bi ga svakodnevno stavljala u usta.

Zalila je doručak mlijekom, oblizala usne i prste; prije no što se nalaktila na prozorsku dasku i pogledom pobjegla niz kišom ispljuvane ulice.

*
Silence

10 komentara za "Živjeti i pisati"

  1. newenka
    22/02/2013 at 2:12 pm Permalink

    Prokleto si dobra 🙂
    pusek newe

  2. Aljosa
    22/02/2013 at 2:18 pm Permalink

    izvrsno, maštovito i dinamično
    pozdravljam te

  3. Marija
    22/02/2013 at 3:01 pm Permalink

    Jako dobar tekst. Pozdrav Perla. 🙂

  4. Nedovršena
    22/02/2013 at 3:32 pm Permalink

    uvijek fino, pitko…

  5. Iluzija
    22/02/2013 at 5:47 pm Permalink

    bas bas mi se svidja
    umjereno, ali cak i na kraju ne mogu garantirati da li pises o Muskarcu ili Inpsiraciji. valjda oboje 😀

    pozdrav 🙂

  6. dragica meyer
    22/02/2013 at 6:22 pm Permalink

    Mediteranska ljubav puna temperamenta. Dobar uradak.
    Lep pozdrav Perla 🙂

  7. Jim Corbet
    22/02/2013 at 7:23 pm Permalink

    prije no što se nalaktila na prozorsku dasku i pogledom pobjegla niz kišom ispljuvane ulice.

    posebno jako i slikovito, pozdrav !

  8. songfordead
    23/02/2013 at 2:56 pm Permalink

    uživaj draga Perlita, ovo je super dobro, kao uvod u jedno novo putovanje, ili
    ugodan dan ti želim, sfd

  9. marissa
    24/02/2013 at 3:44 pm Permalink

    Odlično Perla,
    srdačan pozdrav!

  10. blueperlaa
    03/03/2013 at 6:45 am Permalink

    Družino, hvalaa vam 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.