Kad mi kažeš
da život baca svjetlost na vodi,
ja ti vjerujem.
Poput vina opojna i zlatna ,
u dubini mora
samo je
život.
Rađala sam drhtavu bliskost tvoju,
na mlakoj tratini
podno trešnjina drveta,
dok je zaigrani vjetar
nosio lagane latice
trešnjina cvata,
daleko od nas.
Daleko od nas, samo je …
Život.
Marija
Suzana Marić
31/10/2012 at 1:43 pm Permalink
da, često je daleko
31/10/2012 at 4:24 pm Permalink
Dobra refleksivna. Pozdrav 🙂
01/11/2012 at 9:25 am Permalink
Vetrovi nose latice nepredvidivim putevima
Lep pozdrav 🙂