Život poslije smrti

Zelene usne, zaklopljene oči.
Bljedilo lica i noćna hladnina.
Nedogled sniva vječnost u mirnoći.
Mrtvo je tijelo ispod baldahina.

Otkucava sat u bezglasnoj noći.
Nevidljiv kutak udiše crnina.
Beskrajni veo lebdi u samoći.
I tama i muk, i mrak i tišina.

Danju i noću, u suton, u jutra.
I tama i muk, i jučer i sutra.

6 komentara za "Život poslije smrti"

  1. Marija
    18/04/2012 at 1:13 pm Permalink

    Konačno si nam i ti stigao Morph. Želim ti dobrodošlicu i da se ovdje dobro osjećaš. 🙂 Pjesma je mrak. Drago mi je i u ovoj pjesmi prepoznati jednog larpurlartista koji čak i od sumorne, mračne teme stvara ljepotu. A stih vezan rimom je prirodan, nenametljiv. Izdvajam stihove posebne melodioznosti postignute asonancama;
    -I tama i muk, i mrak i tišina.
    -Danju i noću, u suton, u jutra.
    Veliki pozdrav! 🙂

  2. songfordead
    18/04/2012 at 1:17 pm Permalink

    Zelene usne, zaklopljene oči.
    Bljedilo lica i noćna hladnina.
    Nedogled sniva vječnost u mirnoći.
    Mrtvo je tijelo ispod baldahina.

    lijepa pjesma
    pozdrav
    SFD

  3. Jim Corbet
    18/04/2012 at 2:48 pm Permalink

    Predivna pjesma u dvostrukoj rimi, sve lijepo i tečno, milina za čitati, moj naklon za pjesmu, dobro došao na portal Morph, pozdrav i 🙂

  4. stefi
    18/04/2012 at 5:58 pm Permalink

    Danju i noću, u suton, u jutra.
    I tama i muk, i jučer i sutra.
    Lijepa pjesma.

  5. Marko Grubesic
    18/04/2012 at 6:30 pm Permalink

    Mracna tematika(tipicna za tebe) i skladna ,neusiljena rima.
    Dobro nam dosao!

  6. Alberto Sompis
    18/04/2012 at 8:07 pm Permalink

    Pozdrav Morpheusiše i tako eto gutljaj iz čaše pa red je da na dobar stih stihom se javim, a u tom stihu Bog otac i sin govore eto ovako kao ti i ja:

    Idi sine, odi do pustopoljine
    pa vidi kako tamo plaču žene
    i zatim se uspni u brda
    gdje muž do muža rida…
    (kasnije)
    Oče, zašto sve te žene plaču?
    Za muževima one nariču…
    A zašto i muškarci plaču?
    Odozgo im odgovor viču
    jer u ljudskoj pjesmi plača i tuge
    muškarci i žene tješe jedni druge
    zato što ako tko na zemlji zna živjeti
    na nebu neće znati pa će umrijeti.

    Ah, oče zar sada plačeš i ti?
    Da jer stvorio sam nebo za dangubiti
    i tu za vrijedne ljude nema mjesta biti
    pa ne mogu živjeti poslije smrti!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.