Šaljivčino živote,
opet hoćeš stare igre sa mnom igrat
kao, ti mi okreneš leđa i šutiš,
ja se pitam što se opet na me duriš.
To zapravo želiš da te mazim,
to zapravo da ti leđa grijem
to zapravo da po njima rišem
to zapravo da ti lijepe riječi pišem.
Sutra ćeš mi pokazat
vedro, nasmijano lice,
smijat ću se i ja glasno
znaš da kod mene sve izlazi strasno.
Moj živote, znaš da volim te jako.
julija
Suzana Marić
15/06/2012 at 12:13 pm Permalink
Simpatičan odnos prema životu. Prozrela si tog starog šaljivđiju i naučila kako mu parirati. Jer život je neodoljiv u svim njegovim oblicima. 🙂
15/06/2012 at 12:38 pm Permalink
Prekrasna pjesma života, voljeti sebe znači voljeti i druge, 🙂
15/06/2012 at 1:02 pm Permalink
Hvala Marija,hvala Dinko.
Shvatili ste moj suživot sa životom.
Puno pozdrava!
15/06/2012 at 1:24 pm Permalink
cool!!!!
15/06/2012 at 2:50 pm Permalink
Sutra ćeš mi pokazat
vedro, nasmijano lice,
smijat ću se i ja glasno
znaš da kod mene sve izlazi strasno.
baš mi se sviđa pjesma, lijep dan ti želim
puno pozdrava
SFD
15/06/2012 at 4:18 pm Permalink
Songi,Duško,
puno pozdrava vam šaljem!
15/06/2012 at 4:31 pm Permalink
Lijepo Marissa, pozdrav !
16/06/2012 at 5:21 am Permalink
Kako se odnosimo prema zivotu, tako i on prema nama. Ko ga ne voli, ne zna ceniti ni sebe. Lepo Marissa.
Pozdrav 🙂
17/06/2012 at 5:34 am Permalink
Opet zivot igra svoju igru…Lijepo napisano Marissa.
Lijep pozdrav!