Znaš li zašto…

Sjetno jecala je harfa, svijajući lukove bijele
zlatni vrhovi prstiju, milovali žice su njene,
leptir suzu je taknuo, tugu krilom maknuo,
zvuci se razliše nježni, kao jantar sva se ježi

o Muzo, slatke rose, što oko glave lovor nosiš
i kapljice svježe Bogovima plešući prinosiš,
zapleši maslini kad lista, i ružmarinu kad blista,
moru u plavoj zipki, oblaku s tijelom gipkim

U kitnjastom svodu, uresi epitaf kratkom životu
nek’ harfa svira sjetno, a ti uzdiglom polju pleši
mi ovako bestjelesni, bez suza, bola i plijesni
raspršeni u svijesti, bezvremeno ćemo bdjeti

U zviježđu palit ćemo vatre, na zaleđu sunčevom
gdje sjene su mračne, gori će jače, vječnost da nađeš

 

7 komentara za "Znaš li zašto…"

  1. Milan Janković
    19/10/2016 at 6:26 pm Permalink

    Prelijepo Tatyana, sviđa mi se taj leptir što krilom briše tugu!

    LP! 😀

  2. Dragica Meyer
    19/10/2016 at 6:31 pm Permalink

    “U zviježđu paliti ćemo vatre, na zaleđu sunčevom
    gdje sjene su mračne, gori će jače, večnost da nađeš”
    Divni stihovi Tatyana!! Mnogo lepih pozdrava 🙂

  3. Suzana Marić
    19/10/2016 at 6:56 pm Permalink

    U kitnjastom svodu, uresi epitaf kratkom životu
    nek’ harfa svira sjetno, a ti uzdiglom polju pleši
    mi ovako bestjelesni, bez suza, bola i plijesni
    raspršeni u svijesti, bezvremeno ćemo bdjeti

    Prekrasno! Bravo Tatyana !
    Laku noć ti želim 🙂

  4. Marija
    20/10/2016 at 5:13 am Permalink

    Svi smo mi podanici te Muze koja nježnošću leptirova krila može pokrenuti dušu samog Života. I nije važno kada smo rođeni, u kojem smo vijeku trajali i stvarali…
    “U kitnjastom svodu, uresi epitaf kratkom životu
    nek’ harfa svira sjetno, a ti uzdiglom polju pleši
    mi ovako bestjelesni, bez suza, bola i plijesni
    raspršeni u svijesti, bezvremeno ćemo bdjeti”

    Veliki pozdrav, Tatyana!:)

  5. Ivica Grgić
    20/10/2016 at 8:29 am Permalink

    Jako lijepo Tatjana, bogatstvo izričaja,pozdrav ti leti !

  6. marissa
    20/10/2016 at 5:08 pm Permalink

    Ples riječi. Izvijaju se, trepere, lete.
    Bezvremene u visinama.
    Vječna težnja ka vječnosti… Čini se da predani tjelesnim manjkavostima ne možemo ostvariti težnje potpune predanosti višim težnjama duhovnosti.
    Prelijepa pjesma.
    Šaljem ti tople pozdrave draga Tatyana 🙂

  7. katarinab
    20/10/2016 at 5:15 pm Permalink

    Tatyana, sjajna pjesma u svakom pogledu. I pitka za čitanje.
    VP! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.