Žubori pjesmo moja

 

Ponekad poželim da sam olujni vjetar,
da iznjedrim snagu vihora koja u meni spi,
da urlikom morskog vala moja pjesma vrisne
a kad se umori da u tihi san pođe.

 
Nek veličanstveni lahor vjetra pjesmu nosi,
lakoćom leptirova leta nježnim dahom dirne,
kut opojnih usana najdraže moje,
pa nek nitko i ne razumije pjesmu moju.
 
Proisteklu iz krvi mog srca,
stvarale se riječi iz izvora mog postojanja,
to je ljubav, vladarica srca, svećenica neba
koju budan sanjam u mislima spava.
 
Svjetlo mog unutarnjeg bića tamu ruši,
na valovima sreće naći ću tebe,
tu ispod šarene duge dozivam te šutnjom,
moje nijeme riječi tebe pjesmom zovu.
 
U tvojoj duši svi izvori moji
nezaustavljivo žubore svitanje ljepote…

9 komentara za "Žubori pjesmo moja"

  1. marissa
    17/05/2013 at 6:54 am Permalink

    “pa nek nitko i ne razumije pjesmu moju.”

    Ta tko ne bi razumio ovako iskreno iznesene emocije, lijepo!
    Pozdrav Dinko

  2. Consequence
    17/05/2013 at 7:20 am Permalink

    Ovdje ću se osvrnuti samo na sliku. Neobičan izbor boja. Nešto grublji, konkretniji potezi. Posebno dirljivo odrađeni pupovi. Na jednom od njih čak efekt blistanja svjetla kakav bi se odražavao na kapljicama tekućine, a postiže se najlakše uljem, nešto teže pastelom. Trenutak statičnosti prije nego li će ono što vidimo klonuti, potonuti, ili u ovom slučaju uvenuti…
    Lijep pozdrav Dinko.

  3. Marija
    17/05/2013 at 7:42 am Permalink

    Consequence mi je osvijestila ono što sam osjetila gledajući sliku. To je proces, kretnja pupoljaka, vidjeh ih kako se otvaraju, uzdižu na trenutak svoje glavice, udahnu život i klonu.
    U pjesmi klonuća nema. U njoj emocije bujaju, nadimaju poput jedra žednog vjetra. Razdiru osjećaji, žele oluju, snagu, ali kad dođu do njezinih usana, osjećaj se zauzda kao divlji konj i postane blag, beskrajno nježan lahor.
    “pa nek nitko i ne razumije pjesmu moju.” Ponekad pomislim da se poezija namjerno zatire, namjerno uništava misao i duh čovjeka i uzdiže ono nemušto, zatvoreno u besmisao. Zato volim ovaj kut u kojem stvaraju zaljubljenici književne riječi:)

  4. Aljoša
    17/05/2013 at 7:46 am Permalink

    Dinko, što reći slika + pjesnička slika za čistu peticu.
    Ova kombinacija dviju umjetnosti postiže izvanredan efekat.

    Pozdrav 🙂

  5. newenka
    17/05/2013 at 11:39 am Permalink

    U tvojoj duši svi izvori moji
    nezaustavljivo žubore svitanje ljepote…

    divotica Dinko 🙂
    veliki pozdrav od newe

  6. dinko1941
    17/05/2013 at 12:43 pm Permalink

    Hvala svima, posebno mi je drago da se sviđaju moje slike. Pozdrav 🙂

  7. ENEDIEL
    17/05/2013 at 3:58 pm Permalink

    ovo je ljubav i nakon smrti,pozdrav

  8. Marko Grubesic
    17/05/2013 at 6:20 pm Permalink

    Kad ljubav u punom cvatu procvjeta onda se to riječima teško može izraziti.
    Pozdrav!

  9. dinko1941
    18/05/2013 at 5:15 am Permalink

    Hvala 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.