Zaboravljam kako te nema
kao da te ni bilo nije
tko to u crnu rupu sprema
zvijezdu koja za mene sije.
Zaboravljam kako te ima
u zemlji koja se još mrvi
makar gazim po tragovima
zapisanim u tvojoj krvi.
U zaboravu nema časti
proklet je do najvećeg bola
izjeda me da može rasti
dok ne budem pustinja gola.
A ipak… još ponekad noću
kada vjetar zanjiše klasje
riječi mi ispune samoću
„ to moj glas je, to moj glas je …“
13 komentara za "Još ponekad noću"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.