Čin 1 Bio sam mozaik krvav i mršav okupan kišom apstraktnoga neba. (Rane mi se gnojile, u stidu sam se gušio, nevin i plah.) Ružan je blud u posthumni sat. Uran i Diona….slavuj i ruža.

Pročitaj cijelu poeziju

Kada se radosti mjesečine pune, bjelinom plahti, pokraj mene opruže, ja s tobom dijelim tu ljepotu trena i darivam sebe, misleći te željno. Ljepota kada misli, tebi se obraća, prinoseći ti pehar moje žudnje pun, da ispiješ strast tijela što vijuga, ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć. Dok koračaš me tako koracima lakim, postaje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Obriši usnama noćas sve tragove umornog dana, mene sa hiljadu mana učini manom svojom. Neka sam noćas više od pukog snoviđenja, bez ikakvog poređenja s onim što jučer je bilo. Ocrtaj prstima žudi obrise tijela mi naga. Nek’ ime ti je snaga za sve gdje ja to nisam.

Pročitaj cijelu poeziju

Dok bi tišina plela svoje niti, ja pogledom bih pisala ti misli, rukom tvojom šaputala svoje. Nagost tebe moja strast bi bila; jezikom da oslikam ti stomak, grudima do bedara kliznem. Mjesec bi svjedokom bio, da uzdahom bi tak’o moju žudnju, što usanama i dahom dodiruje ti vrelo. Dok svirala bi glazba, u pozadini svijesti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zaboravih u tren što reći sam htjela, zatečena opet bojom tvoga glasa. Od miline same što preplavi me svu, otpočmem da kucam otkucajem tvojim. I u prvom taktu sva silina riječi, utrnuta tobom, tišinom me sažme. Pitaš da ti kažem što misli su moje. Čitaj mi s usana, njima bih te čitala!

Pročitaj cijelu poeziju

Opet me budiš u pola sedam, ispisujući, po leđima mi neki čudan znak. Pokušavam misao tvoju pogoditi, svoju zadržati, šuteći, praveći se da spavam. Ali moja se rasplini u trnce, što od tjemena me do nožnog palca prođu. Blagi drhtaj budnost mi odaje, dok usnama se uzduž kičme penješ. Opet me budiš u pola sedam […]

Pročitaj cijelu poeziju

Podijelit ću s tobom ove kišne kapi i biti ona što mis’o ti budi, da žeđ sam tvoja i izvor što te poji. Usnama je tvojim mjesto mojih grudi!

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas si kao more zapljusnuo obalu moju, razbio se valom negdje ispod pupka…

Pročitaj cijelu poeziju

Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću; […]

Pročitaj cijelu poeziju