Kategorija > Kutak proze

Lorena Kujek- O prošlosti

I onda te nešto katapultira nazad. Naizgled nevažna sitnica, mnogima tek usputna trivijalnost svakodnevnice. Odjednom osjetiš iznenadni zagrljaj na peronu dolaska, promrzlo srce koje drhti kao da će iskočiti iz grudi, ispijanje lipova čaja u spokojnosti tople sobe. Sjetiš se višesatnih polemiziranja oko duhovnosti, povijesnih događaja i književnih pravaca. Zatim te pogodi sjaj u očima koji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sve nijanse uspomena

Prostorijom se širila zamamna svježina cimeta i gorka slatkoća klinčića, dopirući do najsitnijih komadića zvjezdanog neba koje smo promatrali za vrijeme ultimativnog susreta. Zarumenjenost bijelog lica odavala je nekakvu nedokučivo- muževnu ljepotu, suptilnu krinku neznatnog doticaja po pothlađenim ramenima crvenog kaputa. Zametne se svaki trag reminiscencije, ali nevješto skrivanje tugaljivosti u tim travnatim zjenicama; jednostavno […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Muk

Samoosuđena na samoću; započela je uklanjati tek kanule pahulje po novom, crnom kaputu. Zagledavši se u jednu, naizgled netopivu ili barem izdržljiviju od ostalih, u umu joj se vrzmala ideja raskrinkavanja prešućivanih intriga. Kako bi postupila da mu ponovno začuje glas; isti onaj koji joj satima zboraše o korelaciji između svjetskih religija i povijesnih dogodovština? […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Mrtvilo tadašnjeg tromjesečja

Grozomoran vrisak tišine, porobio je sva dotadašnja shvaćanja.  U sekundi kad se empatična duša distancira od propadljivog tijela, opstanak postaje upitan. I usne stoje nepomične, prebirući jednolične hipoteze o postanku preminule ljubavi, bivajući razornije za zaintrigirane slušatelje. Promatrala sam ga kako se uzrujano vrti oko vlastite osi, utapajući neutemeljeni bijes u grotlu rasipništva. Okružen lešinarima […]

Pročitaj cijelu poeziju

Osuditi ili žaliti

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Kraj drugog početka

Blagoslov zloslutnosti; niže se poput crnog biserja- na blijedoj puti dojmljivog rekvijema. Pogođena nemilosrdnošću gorke istine, ona lomi sablasne 22 godine apsurda, pokušavajući dotaknuti ambis letargije koja ju uzastopno prati, i ne uzmiče pred jednom tragedijom. Krahirana od gotičkih zaruka s ponorom, briše ispucale suze, penjući se na tugaljivu stepenicu nenadanog odlaska. Živi posve mrtva, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lokoti i katanci Gornjeg grada

Stigao sam preko velikog trga do uskog prolaza, preko puta divne poslastičarnice, tamo gde počinju istorijske stepenice prema Gornjem gradu. Lepota istorije, lepota izgleda, lepota sećanja. A sve je to moje razmišljanje sasvim neočekivano prekinula mila, slatka, divna, plavooka i plavokosa devojčica, ljupko me pitajući: “Čiko, vi hoćete gore?”

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Šupljina beznađa

Unutrašnju je vrućinu prekinuo lahor nadolazećeg osvježenja, dašak misaone kiše. Izgledala je tako sabrano. Jedini pokret koji je činila bio je treptanje. Zagledala se u daljinu. Upravo ondje, sva nastojanja bijahu zbijena u koncept nedostatnosti. Kako premostiti mučilište vječite neispunjenosti- u tom jedinstvenom kolopletu prigušenosti? Treba li prepustiti dosadašnje hipoteze; da se sklupčaju nezbrinute, na […]

Pročitaj cijelu poeziju

Umorna moja

    Pjesmice moja,ti duso moje duse, ti plasljiva jarebice i prepelice u suncu rodjena , po noci krstena, po danu uspavana ljepotice .Usni, pjesmice moja u toplini mojih dubina! Ne, to ne plačem ja nego moje se oči crvene od slova koja poput suza se slijevaju u tebe, ali evo obećavam ti, sutra već […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Retorika tišine

Može li govor naštetiti ili je muk taj koji razara? Ovim su se riječima stali umnogostručavati košmari dugotrajnih analiza, mrveći sve što ih je poticalo na lobotomizirano uništenje. “Ozdravljenje se događa u milisekundi izbijanja represije”- mislila je potiho, prinoseći nepostojeći obarač još bliže zatiljku. Postoji li ikakva plemenitost u višegodišnjoj namjeri skončavanja? Je li suviše […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts