Kategorija > Kutak proze

Jadi jedne jadnice

  Nekad davno , svi smo se nadvikali , u mojoj velikoj porodici ,da nas se cuje . Trebali smo potvrde da smo tu , da postojimo . Bila sam najglasnija .Sve do jednom . .Vrijeme me dresiralo da postanem svjesna sebe i svoga okruzenja . Sad sutim dok oni vicu . Sad mi dusa […]

Pročitaj cijelu poeziju

Moja su ljeta bila drukčija

Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoja sam kopija

Pročitaj cijelu poeziju

Molim za mir

Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.

Pročitaj cijelu poeziju

FANTOM

  Čemu da se lažemo, tjelesna granica postoji, kao i granica hrabrosti, kao i straha, pa i ludila. Krečući se u tom ramu neslobodnom,a ipak ljudskom, postasmo “neljudi” ograničeni tjelesnim granicama.. Odsječena noga još boli, ali je se ipak odrekoh u bolnom sijećanju da je nekad bila moja, a sad moram polako ovako sa jednom.To […]

Pročitaj cijelu poeziju

GOSPA

Ostarili ste gospo, korak vam je sporiji,a misli sve luđe, sve brže, strmoglavije.Spotakli ste se o grančicu na puteljku i sad prostački psujete misleći da vas nitko ne čuje, ali vi znate da nas uvijek , baš uvijek netko čuje i prisluškuje.Pa i ta neka druga osoba koju imate u sebi i ona vas čuje […]

Pročitaj cijelu poeziju

NONVERBAL

  Uselio se neki mir u mene, svi nekud jure a mene što bi rekli – ne briga. I ušutala sam se, nije da se ništa ne dešava ,baš naprotiv, ali jednostavno nemam volje ni za kakvu konverzaciju. To ti je kao kad isparzniš cijeli stan i onda ga ostaviš tako praznog za neko vrijeme […]

Pročitaj cijelu poeziju

ZVIJER

Ako se ne sjetiš ponekad na mene ne znači da nisam živa, ne znači ni da je moj životni kod oslabio, nisam ni mirnija postala, samo sam se pritajila u svim mojim tajnama saznatim od Boga. Ali znam da me se dobro sjećaš , znam da me se često sjećaš i ne možeš se načuditi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Koga ćemo okriviti

idex.hr

Pročitaj cijelu poeziju

Pod orahom

Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts