Kategorija > Kutak proze

. Hodom obosio

 

Pročitaj cijelu poeziju

Plišani Medo (…Monolozi Starog Tovara…)

“Sjeti se Barbara Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana A ti si hodala nasmijana Prokisla, radosna, očarana, pod kišom Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad Brestom A ja sam te sreo u ulici Sijama Smiješila si se, i ja sam se smiješio Ti, koju nisam poznavao Ti, koja me nisi poznavala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pola stoljeća

Pročitaj cijelu poeziju

Šaljivo o nešaljivom

Neki dan, gledam svoje mačke kako natežu nekog jedva živog kornjaša. Sažalila sam se nad tim prizorom, skrenuvši u zamračene tunele razmišljanja. Zar ako je biće sitnije, znači li da je i bol slabija? Zar je neko biće «niže» , samo ako je po našem mišljenju nedovoljno razvijeno u parametrima i granicama koje smo mi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Osobnost

1. Kad je osobnost žrtva Noćima i danima ova duša više nema razloga za san. Noćima i danima samo se rastežem po tipkovnici i ne znam što bih sa sobom. Moje nesposobnosti mi ne dopuštaju započeti bilo što, živci su odavno nefunkcionalni.

Pročitaj cijelu poeziju

Samoća…

Najviše volim kad sam doma. Nema zvrčanja alarma, nema psihoze, stresa i svega onoga što prati posao koji obavljam. Čak mi je čudna i ona tišina, bez zvukova rada makinje, bez vibracija, trešnje. Volim biti doma, a onda i zato jer mi je i ona bliže. Moja Profica.

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “ Putovanje nakraj noći“ u Oksimoronu

U okviru projekta „Preispitivanja“ udruženje Oksimoron je raspisalo regionalni natječaj za priču ili esej s temom – Putovanje nakraj noći.  Od pristiglih priloga, žiri je odabrao 14 radova, među kojima i priču Marije Juračić. Žiri je radio u sastavu: Zorana Ogrizović, Ljiljana Dragaš i Dejan Simonović. Odabrani prilozi će do kraja godine biti objavljeni u četvrtom tematskom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sarajevo, 15.08.2004.

Sjećanje na oca, majku i sve pretke koji leže na Stupu – Sarajevo. Vjertić se nježno provlačio  kroz krošnje drveća koje su se lagano njihale praveći hlad za masu naroda. Njihale su se u ritmu samo sebi slušanom i saslušanom, u ritmu   sonata dostojinih Vivaldija, Mozarta, Baha ili Gotovca. Božanskih sonata. Nekoliko vrabaca se natjecalo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Postelja od ruža – 2 *Budjenje

“… I kada sam bio skoro na kraju prašnjave poznate staze, tek onda sam video najlepšu žensku osobu na celom svetu… Ti, najdraža moja, išla si prema meni… I prema onoj samo našoj…postelji od ruža…” A sada gledam nevidjenu tebe, usnulu od kapi bisernih umora, usnulu od prejakih snovidjenja i protkanih znakova lepote i strasti […]

Pročitaj cijelu poeziju


Postelja od ruža

Prošao sam ja i strmine i pravce i nizbrdice i uzbrdice, i kroz tunele i mostove, uspone i padove, tuge i bolove ali i radjanja i umiranja… I nikad, tražeći nešto, ne nadjoh nikoga kao tebe, niti kao tvoju dobrotu, ni kao tvoje suptilno razumevanje detalja i celine, niti kao tvoju dobru dušu, ni kao […]

Pročitaj cijelu poeziju


prev posts