Kategorija > Kutak proze

Smiraj

Voljela je postojati. Dok je spavala u zvijezdama, često joj se zlatna prašina zaplela u kosu. Ta je žena vrlo nemirnog duha, krajnje nepostojana. Tišina otkriva ono što nam leži na duši. Najljepše je pisati, taj osjećaj, zapravo, nitko ne može pojmiti. Slutiš li spokoj? Nedostaje još jedna nit, kako bi život bio u potpunosti […]

Pročitaj cijelu poeziju

NOSCE TE IPSUM

Ženo, pogledaj se u zrcalo i dobro se promotri. Jesi li svoja kreacija; ili tek sjajno izvedena predstava onoga što bi trebala biti? Nosiš li krinku učenosti, snage, emancipiranosti- dok se u tvojim očima skriva prestrašena djevojčica, željna razumijevanja i podužeg zagrljaja? Zapitaj se tko si i što predstavljaš u ovome svijetu; prepunom očekivanja, normi, […]

Pročitaj cijelu poeziju

INTERIJER OGRANAKA MAŠTE

Svaki pjesnik/pisac jednim je djelićem zasigurno “patološki lažljivac” koji govori istinu. Pitate se zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Svi ti svjetovi koje osmišljava, detalji prijelaza iz strofe u strofu moraju biti vraški originalni. Pa tako danas može putovati Mliječnom stazom, a već se sutra naći oči u oči s grčkim bogovima, a da se s […]

Pročitaj cijelu poeziju

Splet misli

Zagledaš se u daljinu… Razmišljaš zašto opet vidiš tu “pojavu” kao razlog svoga pisanja. Godinama se trudiš biti osoba; koja kao i svi drugi- putuje ovim nepreglednim prostranstvima, a zapravo kroz snove dobivaš odgovore. Razumijevanje u nekim višim horizontima… Polako počinjem gubiti vjeru u to. I samo očekuješ da bude tu. Ne umaraju tebe neprospavane, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Prolaznost

I sve je prolazno. Odlazi. Onako neuhvatljivo, bezvremenski. Boli. Jedino uspomene ostaju, one se ne gube u zaboravu, neće iščeznuti. Vrijeme nemilosrdno uništava. Kao trunka prašine – nošena vjetrom, kao lahor prošlih vremena, ljudi, događaja. Netremice promatrajući život, koji svejedno plovi i lebdi. Teret u srcu ostaje. Tiho poput lahora, nježno kao sjena, neprimjetno kao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Anksioznost

Više na nebu, nego na zemlji. Tražiš neko duhovno uporište, sama sebi oblikuješ sudbinu. Hvata te nesvjestica, vjeđe su teške. Hladnoća ti prolazi tijelom, a zatim kao da te vatra uništava. Kroz prozorske procjepe prodire malo živosti. Očajno loviš svaku, pa i najmanju nadu za ozdravljenjem. Više ti ništa nije bitno, previše si bila zaokupljena […]

Pročitaj cijelu poeziju

“TABU” TEMA

Zašto je hod po rubu tako opasan? Možda zato što se svaki put oprostiš s tadašnjom strukturom postojanja, odlučivši zagrliti sjenu Hada. Uostalom, tko nam jamči da tamo ne lutaju izgubljeni pisci, još od pamtivijeka? Žalosno utvrđujem da zajednica nema dovoljno razumijevanja za “književne duše”- pa su iste često puta deklarirane kao nestabilne i opasne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jadi jedne jadnice

  Nekad davno , svi smo se nadvikali , u mojoj velikoj porodici ,da nas se cuje . Trebali smo potvrde da smo tu , da postojimo . Bila sam najglasnija .Sve do jednom . .Vrijeme me dresiralo da postanem svjesna sebe i svoga okruzenja . Sad sutim dok oni vicu . Sad mi dusa […]

Pročitaj cijelu poeziju

Moja su ljeta bila drukčija

Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoja sam kopija

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts