Kategorija > Kutak proze

Otvori se zastor

Otvori se zastor. Počinje film. Na plavome platnu oblaci sastavljaju svoje likove. Vjetrom se pomiče slika. Likovi se mijenjaju isto kao i kadrovi. U pozadini scena pravi kulise. Titlovi se kreću sjenama po zemlji, mada često film ne treba titlova. Kinematograf je otvoren čitav dan. Ima dosta sjedišta, stojišta i ležišta. Dvorana je vanjskoga tipa, […]

Pročitaj cijelu poeziju

More u meni

Zaronim li ispod površine, moje tijelo, prilagodljivo i rastezljivo, ćuti povezanost s morem, istovremeno tješeći me spoznajom o beskonačnosti.

Pročitaj cijelu poeziju

Voda- jedna i nezamjenljiva

Kao i svakoga dana, moje su misli posvećene vodi. Onoj u rijekama, jezerima, morima, pod zemljom i u svemiru, u živim organizmima, vodi graditeljici ali i vodi koja svojom silinom ruši i uništava, vodi kao inspiraciji, jednoj jedinoj vodi bez koje nam nema opstanka.

Pročitaj cijelu poeziju

Tišina

Praznina, nisam navikao na nju, pa ne znam što s njome ne raditi ništa. Pozvao bih buku, pa o njoj niti jednoga sluha, a kamoli duha. Tako sjedim na jednome mjestu i posmatram tišinu, koja nije sasvim nečujna, bar onaj dio zvuka koji spaja zajedno dva uha nevidljivom linijom produžetka Eustahijeve cijevi. Tako slušajući tu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lančani otkucaji

U jednom trenutku sam osjetila bezdan. Grčenje tijela bilo je nepodnošljivo, slani znoj sa lica padao je u grašcima, nestajući ambisom. Oči su se mutile, tražeći kroz nabrekle krvne žile put prema svjetlu. Uzalud, staklenasto bijela magla brisala je svaki trag pred njima. Mišići tijela su se konstantno grčili, a samo tijelo je hroptalo kao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Dubim na glavi jer se lakše diše

Pao je mrak i slabo se vidi crta između neba i zemlje. Tek po glasovima šetajućih ptica mogu znati gdje je gore, a gdje dolje jer dubim na glavi već neko vrijeme i tako posmatram korijenje u zraku i grane na zemlji. Ptice koje su nekada letjele spustile su svoja krila. Njima jedino metu ispred […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris ljubičaste boje

Čujem li samo ja tu glazbu? Jesu li to frekvencije prilagođene samo mojem slušnom sustavu, jesu li to vibracije koje samo posebno prilagođen slušni živac može dovesti do centra u mozgu gdje se pretvore u glazbu koja širom otvara vrata uma? Sviraš li to ti u vrtu svoj violončelo u haljini boje lavande zadignute tako […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris plave boje

Bila je rijeka ispred mene. Tekla je bojama zrelog ljeta. Na kaskadama i brzacima bojila se je nekako drugačije – voda je navukla srebreni plašt nad nju. Preko tog plašta složila je boje jednu uz drugu. Boje su se razlijevale, prelijevale jedna preko druge, ali još se nisu miješale.

Pročitaj cijelu poeziju

Miris zelene boje

Praznina, praznina mi treba. Bjelina, bjelina i zemlje i neba. Praznina. Početak praznine ujedno je i njen kraj. Istočasno kad nešto označimo prazninom, to više nije praznina. Prvi trenutak života ujedno je i prvi trenutak umiranja. Prekidom života umiranje gubi smisao. Prestaje li smisao života ako nestane smrti? Prestaje li život smrću ili počinje tek? […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris stare jabuke naslonjen na vjetar

Jutro je opralo sve boje noći i zvijezde pretvorilo u kapi rose. Stavih jednu u dlan da mogu vidjeti strane neba. U drugoj pronađem lica rasuta po cjelome svijetu skupljena u jednoj slici. U trećoj prepoznam glasove. U četvrtoj tišina, a pored miris stare jabuke naslonjen na vjetar. Dok me nosi sjećanjima kroz tvoju kožu, […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts