Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

  https://sustinapoetike.blogspot.com/2018/06/marija-juracic-dijalog-s-jesenjinom.html

Pročitaj cijelu poeziju

  Kada mi se pogled među zvijezdama izgubi Kada mi ih oblak sivi oduzme Priđi tiho, zagrli me, poljubi Ne dozvoli da me sjeta obuzme Kada mi noć uzdah izmami Ne boj se, nije zbog tebe Dok sjedimo u tišini, sami Privij me bliže do sebe Od hladnoće kada me prođe jeza Zgrij ruke i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Magija prožima. Na njegovom licu- trag crvenih usana, ruža purpurnog tona. I dok markantnost držim za ruku, šećemo, osjećam tapkanje vrhova prstiju. Ipak ostajem poeta neviđeno hrabra- obuzeta trncima uspomena! Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas ti se obraćam- epistolarnom formom  izoštrenih čula podsvijesti. Odista je moguće  magično levitirati  iznad vanjskog sloja  zemljine kore, u blizini velebne katedrale  raspadnutih maštanja. Za vrijeme  pročišćavajućeg obreda  zauzimaš entitet vukodlaka, mršteći se frapantnim obrvama, nalik na prenatopljenu mahovinu- uslijed ponavljajuće  erozije površinskog pokrova. Mene su izvukli  iz pripravljene, opustošene  grobnice prošlog života, preobličivši […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bizarno slikaš, vrhom kista, svjetlost polarnu koja poput raja blista!

Pročitaj cijelu poeziju