Kategorija > Romantika

Proljetni poljubac

Pročitaj cijelu poeziju

Mirisi trešnjinog cveta

Hodam po putu a magla svuda, znao sam pravac, ali po danu, sad tabli nema da pute pokažu, ni ljudi po mraku, nikog da pitam, a možda su zli jer ljudi lažu, i hodam dalje a noge posrću.

Pročitaj cijelu poeziju

Danas grlim sreću

Na uzglavlju crvena ruža Jastuk tvoje mirise  čuva Toplina još prisutna Tijelo mi grije Udišem jutro puno ljubavi Grlim sreću danas I za sutra ju grlim Jer život je poput rose Ishlapi u trenu  

Pročitaj cijelu poeziju

JUTROM   Jutrom, stihove čitamo prije doručka, Uz kavu klizi rima tišinom, Oblaci sivi skrivaju se u krošnjama, Dani se polako dan ravnice širinama.   Danas će možda opet sunce sjati I ptice stanarice lijetati preko grana, U srcu mir, jer ono spokojno tuče, Tako život slavi od jutra rana.   Stihove kao ruže poklanjamo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Amor vincit omnia

Preuzvišeni stvore novotkrivenih sazviježđa, osjećaš li da plamenom našeg izgaranja- potpirujem dimne zavjese neraskidivih trenutaka? Već mjesecima zaneseno rišem osluhnute riječi crnih mjesečina; poškropljene predanošću katatoničkih cjelova. Reci mi, tko sam ja u našoj bajci? Akter ili protagonist fluidnih zbivanja? Izbjegavajući odgovor na retoričko pitanje, topimo se u vosku stimulativnih para. Ljupkošću svoje intelektualne dovitljivosti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sve na tebe miriše-gazela

  Budim se s prvim zraka Sunca, a jutro na tebe miriše I protekla noć prepuna mjesečine još na tebe miriše Glava mi sneno počiva na svilenom jastuku Kojeg u zagrljaj privlačim, jer na tebe miriše Na vratima sobe tvoj osmijeh I šalica vrele kave što na tebe miriše I kuhinja je prepuna slatkastog mirisa […]

Pročitaj cijelu poeziju

SnjegoviVječni

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Realna idealizacija

Smaragdna kraljevno procvjetalih krajobraza dok mu dotičeš usne, otari svoje napuklo lice- o rubac platonske korote.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Moć ekspresije

Sjenča me kistom,  nanoseći zagasite boje, kao slojevitu pokoru. Pri namjernom  sudaranju vrhova prstiju,  rastapaju mi se  krvna zrnca- poput samotnih ugrušaka kataklizme.  Promišljam o njemu, u neuglađenim razmacima, između neoprezno izazvane tahikardije  i sljedećeg psihodeličnog,  slobodnog pada razbora. Iskrenošću protežem  zapečaćene stijenke začahurenih emocija; ne bih li naposljetku posvema prigrlila tajanstvene cjelove- svojevrsne ekstaze  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Broj koji Bog ne odobrava

Dragi, izvedi mi brzinski balet za sva alkoholiziranja- kojima smo svjedočili i u čijem smo odsustvu potajice prisustvovali.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts